Da li oni znaju?

Jamie Joling za Academiu Liberti

Da li oni znaju da smo mi više od same definicije? Da li znaju da su naša osjetila visoko specijalizirana? Da li oni znaju da smo mi inteligentni i radoznali? I da li oni znaju kakve effekte imaju na nas? Na naša tijela, naše zdravlje, naše emocije, naš duh? Da li oni znaju da mi nismo broj, imovina, ili alat?

Da li ste ikada zastali i pogledali svijet kroz oči svojega konja? Da li ste se ikada pitali što bi vas oni mogli pitati? Da li ste ikada razmišljali o njihovim biološkim potrebama i željama? Jeste li ikada učili znanost o konjima? Zašto su božanski stvoreni kao prava remek-djela koja oni jesu?

"Da li oni znaju?'Čovječnost Kroz Oči Konja" od Catherine Scott predivno je napisana i ilustrirana knjiga koja bi mogla odgovoriti na neka od ovih pitanja. Knjiga napisana u nadi kako će otvoriti ljudske umove znanosti, jednako kao i prema emocijama konja. Pogledati naše tretiranje konja kroz njihove oči, i kroz ovo, otvoriti umove ljudi ka cijeloj prirodi i načinu na koji se odnosimo prema njoj. U nadi da će ljudi razumjeti, ne pomoću sredstava osude ili slijepog pokoravanja, već pomoću pravog razumijevanja koje stvara osobnu odgovornost i brigu za planet, jednako kao i za sve njegove stanovnike.

(Click the image to view and order the book)

Ova knjiga je napisana za konje. Konje koju su porobljeni od nas. Odrastanje i učenje kako su konji za korištenje i da moraju imati posao, a kasnije u životu učenje što im je to korištenje činilo (na toliko mnogo razina) bio je težak pogled u stvarnost, ali kroz ovo se na svjetlo donijelo još mnogo spornih pitanja. Sve kreće od onoga što je u nama. Kroz znanost, duh, osjet i emocije, mogo stvari su postale jasne. Svijet izgrađen na lažima i pohlepi postao je proziran.

Ovo je odvelo ka dubljoj svjesnosti o onome što se događa sa našim izvornim divljim konjima. Mustanzima. Što znamo o mustanzima? Iskreno, ne mnogo. Kada čitamo kroz informaciju koja se tamo nalazi, koliko je od toga zapravo točno? Koliki broj ljudi ih zapravo može "osjetiti"?

Otići i biti sa divljim konjima, gledati i promatrati ih u njihovom slobodnom i prirodnom domu je događaj koji vam promijeni život. Za mnoge, život nakon toga više nije isti. I onda saznanje da su svakodnevno, od strane onih koji su se zakleli da će ih štititi, nasilno oteti iz njihovih domova i obitelji, voženi miljama i miljama u letećim zvijerima napravljenima od strane čovjeka. Uzeti iz njihovih domova bez obaziranja na njihove proteste, žigosani, cijepljeni, ubijeni, prodani i usvojeni. Sav život im je uklonjen u trenutku. Što onda radite? Kako to možemo promijeniti?

Postoje neki koji se trude. Oni se trude osiguravajući sigurno utočište za one koji su silom izgubili prirodno zaslužena prava. Postoje oni koji osjećaju kako će hvatanjem ljepote i živosti poput divljeg konja na fotografijama, ukazivanjem na činjenice i promatranja bez razmišljanja i podizanjem svjesnosti pomoći. I to ne samo pomoći konjima, nego također i "nama". Jer, dok ne postanemo otvoreni i živi, nećemo to moći vidjeti.

Catherine Scott i DreamCatcher Wild Horse & Burro Sanctuary dijele isti pogled na ova veličanstvena stvorenja. Jedan koji uključuje njihovu slobodu i kvalitetu života, kao konja. Jedan koji želi dijeliti njihovu ljepotu i milost sa drugima. I zbog ovog razloga, Catherine je napravila dnevni Planer i Časopis sa Dnevnikom Skica u kojem se nalaze njezine fotografije divljih konja. U Planeru nalaze se fotografije od zaštićenih i još slobodnih divljih konja u DreamCatcher Wild Horse & Burro Utočištu, smještenom u sjevernoj Kaliforniji oko 25 milja od Twin Peaks divljeg doma za konje. Također i Časopis i Dnevnik Skica sadrže fotografije divljih konja u njihovom izvornom domu, u objektima u kojima se drže, i u DreamCatchers'u. Oni također sadrže inspirirajuće citate i prazne stranice sa skicama kako bi ohrabrile pojedinca da ode u prirodu, otvori se i osjeti slobodnim.

"Sloboda znači da nesmetano živite svoj život koji ste odabrali. Sve manje je oblik ropstva." - Dr. Wayne Dyer

(Click the images to view and order)

"Učinite nešto lijepo... netko bi vas mogao oponašati."

Planer, Časopis i knjiga su napravljeni kako bi podigli svjesnost o odnosu prema konjima, te kako bi pomogli podržati divlje konje i Dream Catcher Wild Horse & Burro Sanctuary.

Atipična miopatija ili jedna od posljedica nedovoljnog hranjenja konja pogođenih ovom bolesti?

napisala Maksida Vogt
prevela na hrvatski Marija Đidara

U zadnje dvije godine pojavile su se vijesti o ovoj bolesti koja se širi i pravi paniku među vlasnicima konja. Čini se da konji misteriozno umiru na pašnjacima. Ima prijavljenih slučajeva u Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Engleskoj. 90% konja koje zadesi ova bolest umiru i nitko ne zna o kojoj misterioznoj bolesti govorimo. Jedina stvar koja povezuje ova uginuća sa ovom bolesti jest da konji uglavnom oboljevaju u jesen, te da ona uglavnom zahvaća vrlo mlade ili vrlo stare i slabe konje (ali ne sve), te konje pod stresom u treningu. Također, pašnjaci na kojima su konji bili su ogoljeni i to godinama.

Jedini profesionalni savjet koji su uplašeni vlasnici konja dobili, bio je da zatvore svoje životinje u štalu. Također se spominjala vakcinacija kako bi se životinje zaštitilo od ove bolesti. Postavlja se pitanje kako se životinje mogu zaštititi od bolesti, ako se nezna od čega i odakle ona dolazi. Isto tako postoje velike količine izvješća koja potvrđuju štetno djelovanje vakcina na zdravlje ljudi i životinja, pa je stoga upitno da li je to pravi način medicinske njege.

Konj koji su pogođeni atipičnom miopatijom mogu pokazivati simptome kao što su pojačano znojenje, trzanje mišića, slabost, akutno uništavanje mišića, tamna mokraća, nevoljkost da se miču, nemogućnost stajanja, nemogućnost žvakanja i gutanja, otežano disanje, i smrt nakon 12 - 72 sata usljed kolapsa kardiorespiratornog sustava (srce i pluća). Simptomi boli razlikuju se od konja do konja, neki pokazuju znakove jake boli, a neki ih uopće ne pokazuju. U početnim stadijima simptomi mogu sličiti simptomima kolike.

Ali, ova bolest nije ništa novo. U Engleskoj je bilo 1976 takvih slučajeva još od 1939. godine. Godine 1984. ovoj pojavi dodijeljeno je ime Atipična Miopatija.

Dr. vet. med. Uwe Hörügel sa Saxony Animal Epidemics Instituta u Njemačkoj pomno je istražio ovo pitanje i došao do sljedećih rezultata:

Atipična miopatija je najvjerovatnije toksični poremećaj metabolizma mišića "pašnjačkih" konja u Europi i Sjevernoj Americi. (pošto bi se svaki konj po svojoj prirodi trebao držati na pašnjaku, ovo je pomalu uznemirujuće) U jesen 2009. u Europi bio je 371 prijavljeni slučaj, a u proljeće 2010. bilo ih je.

Čini se kako su konji obolijevali po vjetrovitim danima, pogotovo konji koji su u stresnim situacijama poput treninga, transporta ili koji su imali oslabljen imunološki sustav. Također u skoro svim slučajevima konji koji su se razboljeli bili su na vrlo opustošenim i fekalijama zagađenim pašnjacima, u čijoj blizini je raslo bjelogorično drveće (javor). Vrlo često, listovi javora zahvaćeni su gljivicom imena Rhytisma acerinum, također poznatom kao Katranasta pjegavost lišća javora. Ovo također mogu potvrditi opažanja Dr. Renate Venselow i Silke Dehe 2009. godine, koja pokazuju povećan rast velikog javora što je rezultiralo povećanom pojavom sjemena i mladica. Prema Dr. Venselow, sjeme i lišće mogu imati velike koncentracije toksičnih amino kiselina, što bi npr. dovelo do smrti u pačića u roku od par sati. Jedan od toksina u ovom lišću je hipoglicin, koji je također otrovan za ljude. Hipoglicin je aminokiselina koja postaje otrovna nakon konzumacije i ljudi koji se njome otruju pokazuju iste simptome kao i konji sa Atipičnom Miopatijom. U americi postoje takovi slučajevi konja kao što je opisano, koji su se pojavili nakon konzumiranja listova crvenog javora.

Gorski javor (Acer pseudoplatanus), cvat, lokacija: Marburg, Hesse, Njemačka

Kada je analizirana trava sa zahvaćenih pašnjaka, ispostavilo se da ima vrlo malo probavne energije ili nutrijenata, dok konji nisu imali ponuđenu dodatnu hranu. Ovo znači da su samo ispašom konji mogli unijeti jedino trećinu energije koja im je potrebna za preživljavanje. Ovo znači da im je organizam već pozamašno bio u negativnom energetskom balansu, te kako bi se to izbalansiralo, konji su trebali dobiti najmanje 4 kg čiste zobi po danu.

Ako zbrojimo zajedno sve ove činjenice, tada možemo doći do objašnjenja zašto su se ovi konji razboljeli, pogotovo nakon vjetrovitih dana, pošto vjetar može otpuhati javorovo lišće i sjeme u takve pašnjake gdje su ih konji pojeli u naporu da dobiju nutrijente koje njihovo tijelo treba. Lišće javora ima sladak okus zbog probavnog meda koje ostavljaju lisne uši, što ih čini privlačnijima životinjama. Mlade konje koji nisu razvili jak imunološki sustav ovo svrstava u zahvaćeniju skupinu, isto kao i stare konje čiji je imunološki sustav oslabljen. Konji u treningu ili transportu su pod stresom, a oni konji koju su pod stresom lakše obolijevaju iz nekoliko razloga. Ispitivanjem konja koji su bili u istom krdu, a nisu oboljeli, ispostavilo se kako su imali promijenjenu koncentraciju jetrenih i mišićnih enzima u krvi, što znači da su vjerojatno i oni došli u kontakt sa toksinom te su ga konzumirali, samo što je njihov imunološki sustav bio dovoljno jak da spriječi nastajanje bolesti.

Kako bi se konjima pomoglo da ostanu zdravi, nije preporučljivo zatvarati ih u štalu, pošto im to nevjerojatno šteti zdravlju. Konji bi se trebali držati na dovoljno velikim pašnjacima sa kojih bi se trebala uklanjati balega i lišće javora. Konjima bi također trebalo biti omogućeno dopunsko hranjenje sa hranom poput kvalitetnog sijena i cjelovite zobi, te ne bi trebali biti prepušteni opstanku od same trave. Konji koji su uključeni u posebne aktivnosti trebali bi konzumirati dodatne količine zobi. Svi konji bi trebali biti opskrbljeni mineralima, ponuđenima na izbor u njihovoj prirodnoj formi.

Vrlo je mala vjerojatnost da bi konji jeli javorovo lišće u tolikim količinama koja bi im naškodila, da nisu u negativnom energetskom balansu. Faktor stresa je također bitan jednako kao i zdravo stanje imunološkog sustava. Za jednog zdravog konja nije problem hranjenje čak i otrovnim biljkama do određene mjere kao što se vidi iz primjera. Ovo je rezultat faktora koji utječu na to koja će životinja oboliti, a koja neće. I ovo je slučaj sa većinom bolesti s kojima se susrećemo.

Još jedan faktor koji uistinu može utjecati na konjev izbor hrane je držanje neprikladno za vrstu. Kada se ždrebad oždrijebi u boksu, i kada se u njemu drži u tako mladoj dobi, ona mogu razviti poremećaj koji se odnosi također i na kopita, lokomotorni sustav i socijalno ponašanje. Ovo su činjenice s kojima se moramo suočiti. Postoji više točaka o današnjem držanju i rukovanju s konjima o kojima bi se trebalo ponovo razmisliti. Živimo u vremenu u kojem bi prirodno držanje konja na velikim pašnjacima sa zaklonom trebalo podrazumijevati.

Referenca

http://www.tsk-sachsen.de/index.php/pferdegesundheit/kontaktpferd

Vakcinacija, I. dio

Natalija Aleksandrova

"Mikrobi egzistiraju u našim tijelima isto kao i izvan njega, i samo kada postoji neravnoteža u organizmu pojavljuju se infekcije i bolesti. "
— Profesor Antoine Béchamp, Doktor znanosti, Doktor medicine

Bilo koje živo tijelo ima svoj prirodni imunitet za borbu s bolestima (inače kako bi toliko mnogo raznovrsnih živućih organizama preživjelo tijekom tisućljeća?). Zašto onda moramo dodavati umjetnu imunost?

Kao što je bilo dokazano od strane istraživača, svaki živi organizam sadrži određeni broj mikroorganizama, koji imaju sposobnost postati patogeni uslijed određenih uvjeta. Dok se ne pojavi forsirani imbalans u tijelu, ono je sposobno zadržati ove mikroorganizme pod kontrolom prirodno sami proizvodeći antitijela. Ravnoteže nema i bolest može početi kada je tijelo izloženo neprirodnom fizičkom ili psihološkom stresu. U ljudskoj povijesti velike epidemije su povezane s ratovima, revolucijama, itd., kada je velika većina pučanstva jedne ili nekoliko zemalja počela patiti tjelesno i mentalno, te su se uvjeti za njihov život znatno pogoršali. Dakle, kada mu je dopušteno da živi odgovarajućim stilom života, svaki živi organizam ima svoju prirodnu sposobnost brinuti se za sebe, te je ta sposobnost prilično jaka da može podnijeti čak jače stresove, i postoji također tako predivan dar da svaki živi organizam ima sposobnost razviti kopije virusa kako bi kasnije brzo proizveo odgovarajuća antitijela.

Nema razloga zašto ne dopustiti zdravom tijelu da se nosi sa mikroorganizmima, koje sadrži, na prirodan način - proizvodeći antitijela na prirodan način, ne injektiranjem istih izvana. Nadalje, postoji mnogo medicinskih dokaza koji pokazuju kako vakcinacija zapravo šteti zdravom tijelu i baca već nezdravo tijelo u još veću nevolju.

Ako je okruženje u tijelu ispravno, virulentni virusi i mikroorganizmi koji uzrokuju bolesti neće se razmnožavati. Kako bi se napravila vakcina, proizvođači moraju virus uzeti "odnekud", tako da ih dobijaju od pojedinaca koji imaju bolest (iz njihove krvi, urina, gnoja itd.) ili iz mrtvih tkiva takvih pojedinaca. Kako bi se proizvela vakcinacijska limfa u laboratoriju, koriste se bolesne životinje. Npr. miševi uzgajani da dobiju rak ne dobiju ga osim ako se ne hrane hranom manjkavom nutrijentima.

Što nas onda tjera da činimo takvu ludost poput injektiranja nečega poput ovoga u zdravo živo tijelo, ako ne postoji bolest, umjesto da se koncentriramo na poboljšanje životnih uvjeta kako bi dopustili imunitetu da prirodno postane jak?! Nije li to samo naš vlastiti strah? Strah, stimuliran od strane farmaceutske industrije i korišten od istih na visoko profitabilan način?

Za one koji se još uvijek smatraju bez straha i misle da vakcinacija može spriječiti bolest, pogledajmo malo dublje u problem.

Promatranje sisavaca koji se oporave od infekcija mikroorganizmima postižući prirodni imunitet za slijedeće infekcije postali su temelj za vakcinacije. Kad god T stanice (male stanice koje ubijaju viruse, bakterije i stanice raka, te prenose staničnu imunost) i B stanice (stanice koje proizvode antitijela koja daju humoralnu imunost) aktiviraju se s različitim substancama stranih tijela nazvanima "antigen", neke od T i B stanica postanu memorijske stanice. Tako, kada se pojedinac susretne sa nekim antigenom, imunološki sustav može biti brzo potaknut da ga uništi. Ovaj proces poznat je kao imunitet.

Ovo promatranje potaklo je vjerovanje ako je strani antigen bio injektiran u pojedinca, da će pojedinac tada postati imun za buduće infekcije. Ovom vjerovanju dano je ime "vakcinacija". Ono što promotori vakcinacije nisu uspjeli uvidjeti je da u SVIH sisavaca (pošto su životinje jednako uništene sa ovim cijepljenjima s bolesti kao i ljudi) gotovo niti jedna bolest ne ulazi u tijelo injekcijom. Većina ih ulazi putem mukozne membrane nosa, usta i dišnih puteva GI trakta. Membrane koje presvlače ove prohode sadrže različiti imunološki sustav nego onaj aktiviran direktnom injekcijom. Ovaj sustav nazvan je IgA imunološki sustav - IgA antitijela nalaze se u membranama. Ovo je prva crta obrane i pomaže smanjiti potrebu za intenzivnom aktivacijom imunološkog sustava tijela. Često IgA sustav može potpuno spriječiti napad. Zaobilaženjem ovog mukoznog aspekta imunološkog sustava vodi ka korupciji u cijelokupnom imunološkom sustavu. Kao rezultat, patogeni virusi ili bakterije ne mogu biti eliminirani imunološkim sustavom i ostaju u tijelu, gdje će se dalje razmnožavati i/ili mutirati, dok je pojedinac izložen još većem broju antigena i toksina u okruženju koje počinje napadati imunološki sustav.

Mehanizam na koji je imunološki sustav korumpiran može se najbolje razumjeti ako razumijete da dva kraja imunološkog sustava (stanični i humoralni mehanizam) imaju recipročnu vezu. Dakle, kada se jedan stimulira, drugi je inhibiran. Pošto vakcine aktiviraju B stanice da izlučuju antitijela, onda su T stanice nadalje potisnute. Ovo potiskivanje odgovora posredstvom stanica ključni je faktor u razvoju raka i smrtonosnih infekcija. Dakle, mehanizam na koji radi vakcinacija na molekularnoj razini nije prevencija već potiskivanje - ona potiskuje prirodnu sposobnost tijela da izbaci patogene organizme iz tijela. Tako je bolest samo spriječena da se riješi, ali i dalje ostaje u tijelu, čekajući dok se ne pojave bolje okolnosti za nju kako bi se pojavila u drugim oblicima zahvaćajući najslabije dijelove tijela. Nakon injektiranja vakcine, patogeni mikroorganizmi i dalje nastavljaju cirkulirati kroz tijelo, jačajući i mutirajući te se pretvarajući u druge organizme (kao što je demonstrirano radom profesora Antoine Béchamp), oviseći o kiselosti i toksiciranosti internog terena tijela. Dakle, tretiranje infekcije sa antibioticima jednako kao i "prevencija" bolesti sa vakcinama, oboje su samo primjeri rezanja ogranaka bolesti, dok je korijen uzroka toksično unutarnje okruženje. Kako god, pošto je Pasteurova teorija o mikroorganizmima pridonosila profitu i cvjetanju farmaceutskih kompanija koje se bave jedino bolestima, nije se spominjao rad profesora Béchampa u nastavnim planovima škola medicine.

Uslijed njihovog oslabljujućeg djelovanja na imunološki sustav, vakcine mogu uzrokovati tumore, leukemije i čak su bile povezane sa AIDS-om...

Nastavlja se...

Održavanje pašnjaka za svakoga, II. dio, Garry Holter

Trenutno (radim na onome što sam vidio toliko mnogo puta u toliko mnogo dvorišta i konjičkih udruga) bit će kako mnogi od vas prate uobičajeni program gnojenja, špricanja, košenja, valjanja i bog zna čega još, kako bi pokušali dobiti nirvanu na pašnjaku. Zapravo vi vjerojatno radite sve da se maknete od onoga gdje želite biti.

Sva ova aktivnost priječi uspostavljanje tipa pašnjaka koji vaše životinje trebaju. Uništavate toliko mnogo korisnih biljaka sa svojih polja i morate nadomjestiti ono što ste izgubili od nutrijenata sa hranom koju naši konjski prijatelji zapravo ne mogu probaviti. Ovo mora stajati cijelo bogatstvo pošto morate platiti za ove stvari i s jedne i s druge strane. Ono što je mnogo važnije je to da je ovo sustav van balansa; morate se potruditi (stvarno jako) kako biste održali balans uz pomoć umjetnih sredstava, a stabilnost sustava je vrlo krhka.

Naravno, ako je polje van balansa, logično je da će konj ili bilo koja životinja koja pase na njemu, biti također van balansa. Najzad, ona uzima vrlo malo različitih biljaka i oslanja se na vas da joj pokrijete ono što joj nedostaje, pa čak i onda joj nedostaje vrlo mnogo. Ovaj pokušaj da se popuni praznina obično se događa dva puta dnevno kroz dozu tvrde hrane ili nekog hranjiva iz ampera što nije dobro za konjski probavni sustav ili konjsko zdravlje, ili općenito bilo pašnjačku životinju koja se tretira na ovaj način. Konji se prehranjuju malim obrocima, ne velikim poput mačaka i pasa, te davanje hrane u amperima zapravo im neće pomoći.

Dakle, što je onda potrebno? Možete li svojem konju stvarno dati izbalansiranu energetsku hranu, sa malom količinom šećera, s mnogo vlakana? Da, možete! Radeći sa Majkom Prirodom za razliku od rada protiv nje, neće vas stajati mnogo koliko vas trenutno stoji kako bi ste osigurali nešto van balansa.

Što je više vrsta prisutno na pašnjaku (tj. zdrave i netoksične) to će biti veći balans polja. Također će biti mnogo stabilnije i moći će bolje izdržati pritisak od ispasivanja mnogo bolje. Sve je ovo bilo ovako tokom milenija i ako samo dopustimo Majci Prirodi da odradi svoje, pretpostavljam da mnogo problema sa zdravljem kod domaćih životinja koje pasu ne bi postojalo.

Mješavina biljaka osigurava toliko mnogo različitih elemenata potrebnih za zdravlje životinje, te u točnim količinama tako da npr. količina vitamina A je točno odmjerena. Ni previše, ni premalo. Nećete morati ništa učiniti, neće morati davati lizalice ili neka druga umjetna sredstva kako bi ste dali životinji ono što joj je potrebno, ili ono što smatrate da joj je potrebno.

Skoro svaki put kada posjećujem klijenta, posjetim prostoriju sa hranom i zamijetim sve one različite vreće ovoga i onoga. Ponekad imam klijente koji pitaju da li je to sve stvarno potrebno, te onda jednostavno izađem van i pogledam krzno i oči konja i kažem "što vi mislite"? Konji hranjeni na prirodan način sa mnogo povrća i na dobrom mješovitom pašnjaku imat će sjajno krzno i sjajne oči. Ako mi ne vjerujete pogledajte fotografije Mustanga i Brumbija, koji se ne hrane sa dodacima prehani, iako se moraju suočiti sa mnogo više opasnosti nego vaš konj. Brzonogi su, jaki i nisu ni blizu nijednom konju držanom u štali, prehranjenom vitaminima, šećerima i mineralima.

Neću se raspravljati o tome kako konji moraju biti vani što je više moguće, najbolje cijeli dan i noć, jer se nadam da dosada već možda znate da je to ono odakle ja dolazim. Mnogi vlasnici će se prepirati oko toga da novac koji su uložili u životinju daleko premašuje potrebe životinje koje joj omogućuju da bude konj. I ako to znači da su zatvoreni u štali 24 sata dnevno, neka je tako. Za mene ovo je uzrok toliko velikog jada i bijede u nečemu što bi trebala biti sretna i predivna životinja.

Ovo je sve što ću reći, konji i dapače sve životinje koje pasu trebale bi jesti raznovrsnu vegetaciju, trebale bi biti u mogućnosti kretati se, trčati, pasti, družiti se i raditi sve one stvari za koje su takve životinje predodređene. Upravo naši pogledi na ovo čine takvo što nemogućim za mnoge koji bi to htjeli uraditi, te rezultati skoro 24 satnog držanja u štali mogu se vidjeti na životinjama koje se njišu u boksovima, gutaju zrak i rade druge monotone i ponavljajuće bihevioralne radnje.

Svi se žalimo na medvjede i ostale životinje u zološkim vrtovima koje se ponašaju svakako, samo ne na prirodan način zbog svojeg okruženja, dok je većini vlasnika konja prihvatljivo tretirati konje na isti ovaj restriktivni način.

Uvijek govorim ljudima ako ne puštaju svoje konje da borave vani koliko god je to moguće, ograničavaju ih na istu vrstu prostora kao što bi bila kada bi ste vi živjeli u svojem toaletu. Na trenutak razmislite o tome kako bi se od vas očekivalo da jedete, spavate i radite bilo koju vježbu koju možete u tom vrlo malom prostoru. Mislim da bi ste i vi radili neke vrlo čudne stvari u ponašanju, a neki mučitelji ljudi diljem svijeta koriste vrlo slične tehnike za dobijanje onoga što žele od svojih žrtava. Da li je to prihvatljivo?

Sve životinje koje pasu moraju biti u mogućnosti jesti prirodnu vegetaciju za koju su predodređeni. To im se mora dopustiti te ćete time dobiti mnogo uravnoteženiju i sretniju životinju.

Ako se ne utrkujete ili natječete na najvišljem nivou, vaš konj zapravo ne treba ili ne želi svu tu slatku hranu, čitajte tvrdu hranu, koju dajemo konjima i drugim životinjama. Budite iskreni prema sebi. Ako jašete samo jednom ili dva puta tjedno, prestanite ga hraniti kao da će se vaš konj natjecati na najtežim natjecanjima svaki tjedan. Vaša životinja dobit će sve što joj treba od pasenja. Brumby ili Mustang ionako dobijaju sve što im je potrebno od ispaše te su i dalje u stanju trčati, skakati, izbjegavati predatore, pa onda sigurno i vaš konj to može!

Na kraju, htio bih popričati o nečemu što često čujem i što mi je često uznemirujuće, a to je što mi kao ljudska biće uvijek pokušavamo promijeniti nešto što bismo jednostavno trebali prihvatiti.

Ova tema su takozvani "dobri" i "loši" konji, kao npr. konj ili poni koji može živjeti na svježem zraku ili treba toliko hrane da je u stanju poslati svojeg vlasnika u bankrot u pokušaju da ga se nahrani.

S obzirom da su konji, kao i sve životinje i biljke na ovom planetu genetski uvjetovane, takoreći one su ono što jesu zbog svojih gena. Zašto, zaboga, pokušavamo promijeniti nešto za što uopće nemamo šanse da uspijemo u tome.

Molim vas, molim vas pustite svojeg konja da bude ono što je. Ako Majka Priroda kroz njihove gene želi da oni budu lagano ispod ili iznad svoje idealne težine, onda im to dopustite. Ionako mi ljudi dolazimo u svim oblicima i veličinama pa tako i naši konjski prijatelji. Ako je on/ona zdrav/a, može trčati, skakati i dopušta vam da ga jašite, što je onda bitno ako nisu težine ili veličine za koju sudci ili bilo tko misli da bi trebali biti.

Garry Holter iz Demeter Grassland Management dostupan je za konzultacije tijekom cijele godine i može ga se kontaktirati na broj 01273 515474 ili putem E-maila na dgmholter@btinternet.com.

Članak gore sastavljen je od isječaka iz njegove knjige koja je dostupna od autora u CD formatu. Molimo vas kontraktirajte autora za dostupnost i cijene.

Održavanje pašnjaka za svakoga - Dr. Garry Holter

Velika većina vlasnika konja čini se kao da je zaboravila kako i što je potrebno za prehranu modernog konja. Mnogi ljudi (pogrešno) pretpostavljaju kako konji i poniji jedu travu i da je tu točka, pa ćemo vidjeti kako je ovo vrlo štetna teorija na više načina. Čak divlja zebra i druge pašnjačke životinje iz afričke savane jedu više osim trave; samo zamislite, ako je trava sve što ćete im osigurati, što će drugo jesti osim toga?

Daily Telegraph je u rujnu 2005. godine izdao vrlo kratak članak o zebrama u zološkim vrtovima, koje pate od zdravstvenih problema zbog hranjenja sa Europskom agrikulturalnom travom bogatom šećerom što je suprotno vegetaciji bogatoj vlaknima (molim zapamtite ne samo trave) u Africi. Kada im se dopusti da biraju između slatke Europske hrane i grubih vlaknastig materijala Afrike, oni biraju grublje stvari!!! A tako bi i vaš konj, a i dalje bi bio u stanju natjecati se u najvišim kategorijama ako želite.

Mnogi ljudi također imaju zamisao da se vegetaciju na polju mora održavati podrezanom, nagnojenom ako je potrebno i bez korova. Radeći ovo vi mislite da životinje dobijaju ono što trebaju, sjedite zadovoljno pokraj vatre misleći kako radite ispravne stvari za svoje životinje. Žao mi je, ali prehrana samo travom nije zdrava čak iako uz nju dajete dodatke poput raznih prahova za lizanje pa čak i "grube hrane".

Ako vam svaki dan dam sladoled bez da možete birati, pojest ćete sladoled, a vaše će zdravlje patiti kao rezultat. Isto se može primijeniti na vašim životinjama ako zamijenite travu sa sladoledom. U stvarnosti životinje koje pasu trebale bi jesti daleko više od same trave ili još bolje trebale bi imati mogućnost izabrati što žele jesti od velike raznovrsne vegetacije.

Natjecateljski konji, kao i svi atletičari, trebaju dodatak prehrani, ALI oni također trebaju zdravu prehranu, a to ne dolazi od kante procesirane hrane. Pitajte Olimpijskog prvaka (bilo koje discipline) da li su jeli hamburgere ili nezdravu hranu te tako postali prvaci, i nećete ih moći zaustaviti u smijanju.

Vaša livada bi trebala i može osigurati sve ono u vrećama procesiranih dodataka, i to u obliku koje je Majka Priroda zapravo namijenila za vašu životinju da jede. Bilo je potrebno mnogo miliona godina da konj evoluira kako bi mogao jesti i probavljati vegetaciju. Takve životinje nisu zapravo u stanju niti su namijenjene probavljati procesiranu peletiranu hranu, i bez obzira ako sadrži sve navodno potrebne nutrijente ono također može uzrokovati probleme u radu želuca životinje, što vodi tko zna čemu. Pogledajte npr. trkaće konje s čirem na želucu. Kao većinu stvari koju radimo u ovo moderno doba, hranjenje na ovaj način se radi zbog NAŠE udobnosti ili pogrešnog uvjerenja, što nije pošteno prema našim životinjama na vrlo mnogo različitih razina.

Također ovakva hrana može biti nakrcana pogrešnim šećerima, i/ili s previše soli (one djeluju kao konzervans) koje su u žargonu čovjeka ne-ne. Isto vrijedi i za vaše životinje i za pitanja poput Inzulinske rezistencije, visokog krvnog tlaka itd., što je dio zdravlja životinje isto kao i kod čovjeka. Ovo također može objasniti zašto vaše životinje neće pojesti dugačke, vlaknaste trave i vegetaciju. Takve trave nisu slatke (ali su vrlo zdrave) tako da ćete davanjem slatkih stvari potaknuti izbirljivo hranjenje i potrebu da se livada održi pokošenom kako bi se trava održala niskom. Kratka trava je vrlo slatka.

Kroz evolucijski period Majka Priroda proizvela je sustav interakcija i protuteža svim ekosustavima, kao što je travnjak, što je kao ruzultat proizvelo izbalansirani tok energije za organizme koji tamo žive. (Ovaj komentar zvuči kao da je cijeli proces osmišljen, ali naravno u stvarnosti on se razvijao i mijenjat će se kako vrijeme prolazi). OVaj tok energije se smanjuje prema gore na hranidbenom lancu koji gledamo, pošto različiti organizmi uzimaju svoj dio te energije.

Vaši konji su sasvim nisko dolje u hranidbenom lancu, ali im je potrebno izvući energiju iz kompliciranog izvora, biljaka, te su zato toliko veliki. Mi u našoj beskrajnoj mudrosti (često ohrabreni lukavim oglašavanjem ili prijetnjom kataklizmičkim neuspjehom ili zbog toga što to koristi ovogodišnji prvak neke discipline), smatramo ovaj tok energije neprigodnim i mislimo kako nije dovoljno dobar te kako čak nema dovoljno energije (!) zbog beskonačnog broja razloga. Ako ovo nije istina, zašto onda idemo ka lokalnom trgovcu i kupujemo stvari sa polica samo kako bi se većina toga ponovno pojavila u izmetu životinja?

Sada ću reći nešto što će uzrokovati metež posebno za one koji ustraju u upotrebi herbicida i gnjojenju njihovih pašnjaka uvjereni kako osiguravaju dobru stočnu hranu. Monokulutra trava, te pogovoto moderne agrikluturalne mješavine, čak iako su izbalansirane dodacima, su vjerujem opasne.

U proljeće i ranu jesen ove trave uslijed intervencije čovjeka (selektivni uzgoj i genetska manipulacija) proizvode velike količine šećera (fruktana), a to su šećeri koji su bili umiješani u porast broja slučaja nutricionog Laminitisa u konja od drugog svjetskog rata. Točan mehanizam kako ovo nastaje je kompleksan i još se uvijek istražuje, ali postoji vrlo jak dokaz kako šećeri i flora u crijevima međusobno djeluju ispuštajući druge kemikalije (toksine) koji tada uzrokuju stanje koje uništava lamine u konjskom kopitu, što nadalje smanjuje krvni optok u tkivima u ovome dijelu konjske noge.

Oh! Ne govorim kako su SVI slučajevi laminitisa uzorkovani tako visokom razinom šećera; konji mogu bolovati od Toksičnog Laminitisa ili ozljede koja je povezana s laminitisom. Poslušajte svojeg veterinara, on/ona će imati dobru ideju kakav je tip vašeg konja. Divlji konji ne pate od ovakvih stanja, a i ako ih ima, oni se brzo uklanjaju iz populacije pomoću predatora. Nije li Majka Priroda predivna!

Dok sam ovo pisao, jedna klijentica me upitala o temi visine biljke i paše. Bila je nepopustljiva u odluci kako će njezini konji pasti travu visine koja nikada neće prijeći 75mm (bila je pokošena ako je postala imalo višlja). Trava je bila gnojena i vrlo je bila zelena. Konji su ipak više voljeli jesti dugačku travu preko ograde pašnjaka i činilo se da su bili spremni srušiti ogradu da bi se domogli onoga što su htjeli jesti. Kada sam ukazao na ovo, klijent je iznijeo kako će postaviti električnu ogradu oko pašnjaka kako bi ih zaustavio da jedu "to smeće".

Dolazak veterinara (jedan od njezinih ponija imao je laminitis) udaljio ju je na kratak period, ali ju je uskoro doveo do zanimljive konverzacije između nje, veterinara i mene.

Umjesto da se složi sa klijentom (na klijentovo razočarenje), veterinar (glasom malo glasnijim neko što je normalno, vjerojatno kako bi neometano iznijeo svoje mišljenje), počeo se slagati samnom govoreći "proklete trave na pašnjaku ne pomažu Dominu, i trebali bi ste poslušati ovog čovjeka koji vam pomaže". Nakon što sam veterinaru dao 50 funti (ne, zapravo nisam) pričao sam i klijent me počeo intenzivnije slušati (s veterinarom u pozadini). Reka sam joj kako divlje životinje ne jedu na manikiranim pašnjacima te je to samo naš smisao za pospremanje koji vidi kako konji jedu pogrešnu vrstu vegetacije. Pustite svoja polja da narastu i prijeđu u sjeme, jer to neće naštetiti, a bolje je za vaše životinje nego kratka trava.

Konjima je potrebna mnogo raznovrsnija grupa biljaka kako bi im se osigurale potrebe za nutrijentima, a kojima inače nemaju pristup. Ako je ovo istina ona vrijedi za sve životinje koje pasu, ali vrlo je teško objasniti uzgajivaču goveda da bi njegove životinje bolje napredovale na raznovrsnijem pašnjaku ili na srednjovjekovnom Pasturetumu nego na monokulturi koju trenutrno jedu. Pošto se ovdje vrijeme potrebno za dobivanje na masi ili za proizvodnju mlijeka smatra sporim (pitanje agrikulture), ono nije ili se najzad ne bi trebalo smatrati presporim za vlasnika konja koji su uključeni u proizvodnu slijedećeg pobjednika Derbyja.

Nastavlja se...

Garry Holter koji je napisao Demeter Grassland Management na raspolaganju je za konzultacije tijekom cijele godine i može se kontaktirati na 01273 575474 ili putem Emaila na dgmholter@btinternet.com

Članak gore je sastavljen od ulomaka iz njegove knjige koja je dostupna od strane autora na CD formatu. Molimo vas, kontaktirajte autora za dostupnost i cijene.

[Academia Liberti ne podržava i ne promiče konjički sport, štoviše mi shvaćamo da mnogi od naših čitatelja to mogu biti, te je naš cilj pomoći vlasnicima konja da izgrade bolje razumijevanje potreba njihovih konja]

Istina o cirkusu

Da li mislite da cirkus predstavlja glasne klaune, vitke akrobate, vješte mađioničare, šarene oprave i blještava svjetla? Hrabre trenere i poslušne tigrove? Konje sa predivnim oglavinama i slonove koji drže balans na velikim loptama?

Nažalost, to nije sve

Cirkus također predstavlja mladunčad životinja, odvojene od majki u prvim danima njihovog života: trening počinje od ranog djetinjstva pošto se odrasle životinje ne mogu trenirati. Često, kada je neophodno nabaviti određeni "primjerak" divlje faune, majka se ubije, jer nijedna majka ne bi napustila svoje dijete bez borbe. Postoje neki dobro poznati slučajevi gdje je cirkus kupio životinje, koje su svrstane u "Crvenu Knjigu Rijetkih Vrsta", zatočene od strane lovokradica.

Ovo također znači osamljenost u tijesnom kavezu u cijeloj svojoj cirkuskoj karijeri. Ne postoji potreban prostor kak obi se životinje mogle slobodno kretati u cirkusu, pogotovo u putujućem cirkusu. Slonovi su lancima zavezani za zidove, ne mogu čak ni hodati. Cirkuska arena je jedino mjesto gdje mogu protegnuti svoje noge.

Cirkus znači stalni stres za životinje zbog putovanja. Turneje su glavni profit cirkusa. Kako bi uštedjeli novac, prevoze životinje na najjeftiniji način, ne dajući im potrebnu zaštitu u transportu. U jednom slučaju, tijekom zime na turneji u Kini nekolicina delfina je transportirana sa Kiev'skog delfinarija. Zbog automobilske nesreće delfini su proveli nekoliko sati smrzavajući se na niskoj temperaturi dok su ležali na asfaltu.

Ovo također podrazumijeva ponižavajuću i bolnu proceduru, koju ljudi zovu "trening". Jeste li ikada razmišljali zašto su ljudi prestali upotrebljavati izraz "krotitelj životinja" s obzirom na umjetnike u cirkusu? Točno, zbog toga jer ovaj izraz najbolje predstavlja proces transformacije od divlje životinje do "cirkuske zvijezde". Životinje se uništavaju od strane ljudi u doslovnom i metaforičkom smislu samo da bi se postigli zahtijevani rezultati. Često cirkuski vetrinari moraju liječiti životinje od posljedica batinjanja i drugih "metoda treniranja". Dakle, da bi natjerao medvjeda da pleše "Kalinku", trener uključi glasno muziku i stavi ga na usijanu vrelu metalnu podlogu. Da bi sačuvao svoje šape od opekotina, medvjed skače sa noge na nogu. Refleks se ne vježba samo ovaj jedan sat. Medvjedi nisu baš poslušna bića, tako da mnogo ćešće dobijaju batine od trenera.

Trening slonova nije nimalo manje okrutan. Možete primijetiti, da tijekom nastupa ovih mirnih divova, trener će često dirati njihovo tijelo sa štapom koji ima na kraju resice. Mali broj ljudi zna, da se u resicama krije oštra kuka, koja se koristi za ubadanje životinja u njihova osjetljiva područja na glavi i pazuhu ako ne požure sa izvođenjem trika. Konji se također strašno zlostavljaju. Elektrošok se koristi na njihovim genitalijama kako bi konj stajao na stražnjim nogama dovoljno dugo u trenu kada njihov trener podigne ruke. Konj se jednostavno propinje zbog mučne boli. Ako se konj spusti prije nego li njegov trener spusti ruke, elektrošok se ponovo upotrijebi. I ovo se zlostavljanje ponavlja dok se ne postigne rezultat.

Ovo također znači odbacivanje starih i/ili agresivnih životinja na "stari otpad". Da li je itko ikada upitao trenera gdje odlaze njihove životinje kada više nemaju snage za javne nastupe? Gdje je to utočište, u kojem četveronožni "glumci" uživaju svoj teško zarađeni odmor i mirovinu? Odgovor možete pronaći u muzeju "Kazalište zvijeri djeda Durova" ili u bilo kojem putujućem zvjerinjaku, koji je na turneji u vašem gradu. Kao pravilo, sudbina cirkuskih umirovljenika je da postanu novi primjerak u kolekciji prepariranih životinja "djeda Durova" ili da postanu zatvorenici smrdljivog i izgladnjujućeg zvjerinjaka. Ponekad "iscrpljeni cirkuski materijal" dospije do privatnih "ljubitelja životinja", koji ih drže u kavezima na benzinskim crpkama, blizu kafea uz cestu, u spa gradovima ili blizu njihovih koliba za atrakciju gostiju. Držati tigra ili medvjeda besplatno jednostavno kao ljubimca je preskupo za cirkuski budžet.

Ima li drugih cirkusa u svijetu, pitate? Da, ima! Cirkusi bez divljih životinja, gdje glumci demonstriraju svoje vještine, ali ne i svoje sposobnosti da slome divlje životinje za zabavu publike. U engleskoj, naprimjer, u mnogim gradovima cirkusi sa divljim životinjama koje nastupaju su zabranjeni.

Cirque du soleil u kojem nastupaju samo ljudi

Da li još uvijek želite ići u cirkus? Razmislite prije nego li kupite kartu za sebe i svoje dijete. Još uvijek ga želite naučiti suosjećanju sa životinjama, zar ne?

Fotografije cirkuskih životinja preuzete uz dopuštenje www.zhestokosti.net

24.02.09. Prijava konjičkog kluba Equus Cabalus

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
Uprava za veterinarske inspekcije
Veterinarski ured – Varaždinska županija
Županijska veterinarska inspektorica
Zorana Sedlanić Cecelja, dr.vet.med.
Kratka 1
42000 Varaždin

Predmet: ZAHTJEV ZA PROVOĐENJEM HITNOG INSPEKCIJSKOG NADZORA I IZRICANJE MJERE ODUZIMANJA ŽIVOTINJA
Poštovani!
Šokirani fotografijama teško zanemarenih i izmučenih životinja snimljenih na imanju konjičkog kluba Equus Cabalus u vlasništvu Dubravke Ostojić iz Varaždina, a koje nam je dana 23.02.2009. godine proslijedila i njihovu autentičnost potvrdila udruga za zaštitu životinja Spas iz Varaždina, ovim putem zahtijevamo hitno provođenje inspekcijskog nadzora, pokretanje prekršajnog i kaznenog postupka i izricanje mjere oduzimanja životinja počinitelju kao i ostale sankcije predviđene zakonima koje počiniteljica krši (Kazneni zakon, Zakon o zaštiti životinja, Zakon o stočarstvu, Zakon o zaštiti od požara, Zakon o zaštiti okoliša, Pravilnik o postupanju sa životinjskim lešinama i dr.), a od Hrvatskog konjičkog saveza tražimo očitovanje o mjerama
koje će poduzeti protiv svog člana, konjičkog kluba Equus Cabalus.
Prema informacijama koje smo zaprimili, na imanju u vlasništvu dr. Dubravke Ostojić životinje se drže u takvim ekstremno nehumanim uvjetima već duže vrijeme, čak više godina, a počiniteljica je u javnosti poznata po svom recidivnom kršenju niza zakona kao i po teškom zanemarivanju životinja.
Uz fotografije dostavljene su nam i informacije o životinjama na imanju, od čega izdvajamo sljedeće:
oboljele i ozlijeđene životinje ne primaju nikakvu veterinarsku skrb,

životinje se drže sakrivene u zatvorenom dijelu farme i u katastrofalno su lošem zdravstvenom stanju (ozlijeđeno spolovilo, neodržavana kopita, ozlijeñena kralježnica ponija, na konjima i kravama vide se kosti zdjelice i rebara u prsnom košu),

neke životinje uopće nemaju pristup hrani dok je kod drugih hrana bačena na pod prekriven fekalijama pa je one ne mogu konzumirati, a jedna se krava danima neprestano glasa do iznemoglosti,
životinje žive u prostoru koji uopće nije čišćen pa borave u vlastitim fekalijama okružene neopisivim smradom,
nitko ne čisti niti same životinje, tj. svi konji na sebi imaju debeli sloj nečistoće što također potvrđuju priložene fotografije (moguće i izgledne su ozljede kože ispod sloja prljavštine),

životinje neprekidno borave zatvorene i nemaju mogućnost niti su bile izvedene na danje svjetlo već godinama, a dvije krave su konstantno lancima vezane uz zid,

cjelokupno okruženje u kojem životinje borave izuzetno je neodržavano i prljavo te kao takvo i očigledan izvor zaraze,
prema dobivenim informacijama neke od životinja, posebice konji, drže se u takvim uvjetima već 10-15 godina,
građevina u kojoj su zaključane životinje u ruševnom je stanju i životinje su izložene dijelovima betona koji otpadaju sa stropa,
trenutni broj životinja na farmi ne odgovara stanju koje je prijavljeno u nadležnim službama, a u kojima počiniteljica na temelju tih (lažnih) podataka ostvaruje financijsku korist,
prema iskazima očevidaca umrle životinje počiniteljica zakopava u neposrednoj okolici imanja, protivno odredbama Zakona o zaštiti okoliša i Pravilnika o načinu postupanja sa životinjskim lešinama, zbog čega od nadležnih inspekcija također zahtijevamo da utvrde vodi li počiniteljica bilo kakve evidencije, odgovara li službeni popis životinja stvarnom stanju te je li u proteklih nekoliko godina uopće prijavljena smrt bilo koje životinje.
Zbog svega gore navedenoga, tražimo od svih odgovornih i nadležnih službi da izvrše žurnu inspekciju u prostorima konjičkog kluba Equus Cabalus te da hitno interveniraju u korist zaštite zanemarivanih i zlostavljanih životinja izricanjem mjere oduzimanja životinja, a počiniteljici da izreknu sve zakonima propisane sankcije.

Molim da nas pismenim putem obavijestite o svim poduzetim mjerama i radnjama, kao i o njihovim rezultatima.

S poštovanjem,

Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja
U Zagrebu, 23. veljače 2009.
Prilozi:

- fotografije





Tekst preuzet sa stranica "Prijatelji životinja" uz dopuštenje