Vakcinacija, I. dio

Natalija Aleksandrova

"Mikrobi egzistiraju u našim tijelima isto kao i izvan njega, i samo kada postoji neravnoteža u organizmu pojavljuju se infekcije i bolesti. "
— Profesor Antoine Béchamp, Doktor znanosti, Doktor medicine

Bilo koje živo tijelo ima svoj prirodni imunitet za borbu s bolestima (inače kako bi toliko mnogo raznovrsnih živućih organizama preživjelo tijekom tisućljeća?). Zašto onda moramo dodavati umjetnu imunost?

Kao što je bilo dokazano od strane istraživača, svaki živi organizam sadrži određeni broj mikroorganizama, koji imaju sposobnost postati patogeni uslijed određenih uvjeta. Dok se ne pojavi forsirani imbalans u tijelu, ono je sposobno zadržati ove mikroorganizme pod kontrolom prirodno sami proizvodeći antitijela. Ravnoteže nema i bolest može početi kada je tijelo izloženo neprirodnom fizičkom ili psihološkom stresu. U ljudskoj povijesti velike epidemije su povezane s ratovima, revolucijama, itd., kada je velika većina pučanstva jedne ili nekoliko zemalja počela patiti tjelesno i mentalno, te su se uvjeti za njihov život znatno pogoršali. Dakle, kada mu je dopušteno da živi odgovarajućim stilom života, svaki živi organizam ima svoju prirodnu sposobnost brinuti se za sebe, te je ta sposobnost prilično jaka da može podnijeti čak jače stresove, i postoji također tako predivan dar da svaki živi organizam ima sposobnost razviti kopije virusa kako bi kasnije brzo proizveo odgovarajuća antitijela.

Nema razloga zašto ne dopustiti zdravom tijelu da se nosi sa mikroorganizmima, koje sadrži, na prirodan način - proizvodeći antitijela na prirodan način, ne injektiranjem istih izvana. Nadalje, postoji mnogo medicinskih dokaza koji pokazuju kako vakcinacija zapravo šteti zdravom tijelu i baca već nezdravo tijelo u još veću nevolju.

Ako je okruženje u tijelu ispravno, virulentni virusi i mikroorganizmi koji uzrokuju bolesti neće se razmnožavati. Kako bi se napravila vakcina, proizvođači moraju virus uzeti "odnekud", tako da ih dobijaju od pojedinaca koji imaju bolest (iz njihove krvi, urina, gnoja itd.) ili iz mrtvih tkiva takvih pojedinaca. Kako bi se proizvela vakcinacijska limfa u laboratoriju, koriste se bolesne životinje. Npr. miševi uzgajani da dobiju rak ne dobiju ga osim ako se ne hrane hranom manjkavom nutrijentima.

Što nas onda tjera da činimo takvu ludost poput injektiranja nečega poput ovoga u zdravo živo tijelo, ako ne postoji bolest, umjesto da se koncentriramo na poboljšanje životnih uvjeta kako bi dopustili imunitetu da prirodno postane jak?! Nije li to samo naš vlastiti strah? Strah, stimuliran od strane farmaceutske industrije i korišten od istih na visoko profitabilan način?

Za one koji se još uvijek smatraju bez straha i misle da vakcinacija može spriječiti bolest, pogledajmo malo dublje u problem.

Promatranje sisavaca koji se oporave od infekcija mikroorganizmima postižući prirodni imunitet za slijedeće infekcije postali su temelj za vakcinacije. Kad god T stanice (male stanice koje ubijaju viruse, bakterije i stanice raka, te prenose staničnu imunost) i B stanice (stanice koje proizvode antitijela koja daju humoralnu imunost) aktiviraju se s različitim substancama stranih tijela nazvanima "antigen", neke od T i B stanica postanu memorijske stanice. Tako, kada se pojedinac susretne sa nekim antigenom, imunološki sustav može biti brzo potaknut da ga uništi. Ovaj proces poznat je kao imunitet.

Ovo promatranje potaklo je vjerovanje ako je strani antigen bio injektiran u pojedinca, da će pojedinac tada postati imun za buduće infekcije. Ovom vjerovanju dano je ime "vakcinacija". Ono što promotori vakcinacije nisu uspjeli uvidjeti je da u SVIH sisavaca (pošto su životinje jednako uništene sa ovim cijepljenjima s bolesti kao i ljudi) gotovo niti jedna bolest ne ulazi u tijelo injekcijom. Većina ih ulazi putem mukozne membrane nosa, usta i dišnih puteva GI trakta. Membrane koje presvlače ove prohode sadrže različiti imunološki sustav nego onaj aktiviran direktnom injekcijom. Ovaj sustav nazvan je IgA imunološki sustav - IgA antitijela nalaze se u membranama. Ovo je prva crta obrane i pomaže smanjiti potrebu za intenzivnom aktivacijom imunološkog sustava tijela. Često IgA sustav može potpuno spriječiti napad. Zaobilaženjem ovog mukoznog aspekta imunološkog sustava vodi ka korupciji u cijelokupnom imunološkom sustavu. Kao rezultat, patogeni virusi ili bakterije ne mogu biti eliminirani imunološkim sustavom i ostaju u tijelu, gdje će se dalje razmnožavati i/ili mutirati, dok je pojedinac izložen još većem broju antigena i toksina u okruženju koje počinje napadati imunološki sustav.

Mehanizam na koji je imunološki sustav korumpiran može se najbolje razumjeti ako razumijete da dva kraja imunološkog sustava (stanični i humoralni mehanizam) imaju recipročnu vezu. Dakle, kada se jedan stimulira, drugi je inhibiran. Pošto vakcine aktiviraju B stanice da izlučuju antitijela, onda su T stanice nadalje potisnute. Ovo potiskivanje odgovora posredstvom stanica ključni je faktor u razvoju raka i smrtonosnih infekcija. Dakle, mehanizam na koji radi vakcinacija na molekularnoj razini nije prevencija već potiskivanje - ona potiskuje prirodnu sposobnost tijela da izbaci patogene organizme iz tijela. Tako je bolest samo spriječena da se riješi, ali i dalje ostaje u tijelu, čekajući dok se ne pojave bolje okolnosti za nju kako bi se pojavila u drugim oblicima zahvaćajući najslabije dijelove tijela. Nakon injektiranja vakcine, patogeni mikroorganizmi i dalje nastavljaju cirkulirati kroz tijelo, jačajući i mutirajući te se pretvarajući u druge organizme (kao što je demonstrirano radom profesora Antoine Béchamp), oviseći o kiselosti i toksiciranosti internog terena tijela. Dakle, tretiranje infekcije sa antibioticima jednako kao i "prevencija" bolesti sa vakcinama, oboje su samo primjeri rezanja ogranaka bolesti, dok je korijen uzroka toksično unutarnje okruženje. Kako god, pošto je Pasteurova teorija o mikroorganizmima pridonosila profitu i cvjetanju farmaceutskih kompanija koje se bave jedino bolestima, nije se spominjao rad profesora Béchampa u nastavnim planovima škola medicine.

Uslijed njihovog oslabljujućeg djelovanja na imunološki sustav, vakcine mogu uzrokovati tumore, leukemije i čak su bile povezane sa AIDS-om...

Nastavlja se...

Održavanje pašnjaka za svakoga, II. dio, Garry Holter

Trenutno (radim na onome što sam vidio toliko mnogo puta u toliko mnogo dvorišta i konjičkih udruga) bit će kako mnogi od vas prate uobičajeni program gnojenja, špricanja, košenja, valjanja i bog zna čega još, kako bi pokušali dobiti nirvanu na pašnjaku. Zapravo vi vjerojatno radite sve da se maknete od onoga gdje želite biti.

Sva ova aktivnost priječi uspostavljanje tipa pašnjaka koji vaše životinje trebaju. Uništavate toliko mnogo korisnih biljaka sa svojih polja i morate nadomjestiti ono što ste izgubili od nutrijenata sa hranom koju naši konjski prijatelji zapravo ne mogu probaviti. Ovo mora stajati cijelo bogatstvo pošto morate platiti za ove stvari i s jedne i s druge strane. Ono što je mnogo važnije je to da je ovo sustav van balansa; morate se potruditi (stvarno jako) kako biste održali balans uz pomoć umjetnih sredstava, a stabilnost sustava je vrlo krhka.

Naravno, ako je polje van balansa, logično je da će konj ili bilo koja životinja koja pase na njemu, biti također van balansa. Najzad, ona uzima vrlo malo različitih biljaka i oslanja se na vas da joj pokrijete ono što joj nedostaje, pa čak i onda joj nedostaje vrlo mnogo. Ovaj pokušaj da se popuni praznina obično se događa dva puta dnevno kroz dozu tvrde hrane ili nekog hranjiva iz ampera što nije dobro za konjski probavni sustav ili konjsko zdravlje, ili općenito bilo pašnjačku životinju koja se tretira na ovaj način. Konji se prehranjuju malim obrocima, ne velikim poput mačaka i pasa, te davanje hrane u amperima zapravo im neće pomoći.

Dakle, što je onda potrebno? Možete li svojem konju stvarno dati izbalansiranu energetsku hranu, sa malom količinom šećera, s mnogo vlakana? Da, možete! Radeći sa Majkom Prirodom za razliku od rada protiv nje, neće vas stajati mnogo koliko vas trenutno stoji kako bi ste osigurali nešto van balansa.

Što je više vrsta prisutno na pašnjaku (tj. zdrave i netoksične) to će biti veći balans polja. Također će biti mnogo stabilnije i moći će bolje izdržati pritisak od ispasivanja mnogo bolje. Sve je ovo bilo ovako tokom milenija i ako samo dopustimo Majci Prirodi da odradi svoje, pretpostavljam da mnogo problema sa zdravljem kod domaćih životinja koje pasu ne bi postojalo.

Mješavina biljaka osigurava toliko mnogo različitih elemenata potrebnih za zdravlje životinje, te u točnim količinama tako da npr. količina vitamina A je točno odmjerena. Ni previše, ni premalo. Nećete morati ništa učiniti, neće morati davati lizalice ili neka druga umjetna sredstva kako bi ste dali životinji ono što joj je potrebno, ili ono što smatrate da joj je potrebno.

Skoro svaki put kada posjećujem klijenta, posjetim prostoriju sa hranom i zamijetim sve one različite vreće ovoga i onoga. Ponekad imam klijente koji pitaju da li je to sve stvarno potrebno, te onda jednostavno izađem van i pogledam krzno i oči konja i kažem "što vi mislite"? Konji hranjeni na prirodan način sa mnogo povrća i na dobrom mješovitom pašnjaku imat će sjajno krzno i sjajne oči. Ako mi ne vjerujete pogledajte fotografije Mustanga i Brumbija, koji se ne hrane sa dodacima prehani, iako se moraju suočiti sa mnogo više opasnosti nego vaš konj. Brzonogi su, jaki i nisu ni blizu nijednom konju držanom u štali, prehranjenom vitaminima, šećerima i mineralima.

Neću se raspravljati o tome kako konji moraju biti vani što je više moguće, najbolje cijeli dan i noć, jer se nadam da dosada već možda znate da je to ono odakle ja dolazim. Mnogi vlasnici će se prepirati oko toga da novac koji su uložili u životinju daleko premašuje potrebe životinje koje joj omogućuju da bude konj. I ako to znači da su zatvoreni u štali 24 sata dnevno, neka je tako. Za mene ovo je uzrok toliko velikog jada i bijede u nečemu što bi trebala biti sretna i predivna životinja.

Ovo je sve što ću reći, konji i dapače sve životinje koje pasu trebale bi jesti raznovrsnu vegetaciju, trebale bi biti u mogućnosti kretati se, trčati, pasti, družiti se i raditi sve one stvari za koje su takve životinje predodređene. Upravo naši pogledi na ovo čine takvo što nemogućim za mnoge koji bi to htjeli uraditi, te rezultati skoro 24 satnog držanja u štali mogu se vidjeti na životinjama koje se njišu u boksovima, gutaju zrak i rade druge monotone i ponavljajuće bihevioralne radnje.

Svi se žalimo na medvjede i ostale životinje u zološkim vrtovima koje se ponašaju svakako, samo ne na prirodan način zbog svojeg okruženja, dok je većini vlasnika konja prihvatljivo tretirati konje na isti ovaj restriktivni način.

Uvijek govorim ljudima ako ne puštaju svoje konje da borave vani koliko god je to moguće, ograničavaju ih na istu vrstu prostora kao što bi bila kada bi ste vi živjeli u svojem toaletu. Na trenutak razmislite o tome kako bi se od vas očekivalo da jedete, spavate i radite bilo koju vježbu koju možete u tom vrlo malom prostoru. Mislim da bi ste i vi radili neke vrlo čudne stvari u ponašanju, a neki mučitelji ljudi diljem svijeta koriste vrlo slične tehnike za dobijanje onoga što žele od svojih žrtava. Da li je to prihvatljivo?

Sve životinje koje pasu moraju biti u mogućnosti jesti prirodnu vegetaciju za koju su predodređeni. To im se mora dopustiti te ćete time dobiti mnogo uravnoteženiju i sretniju životinju.

Ako se ne utrkujete ili natječete na najvišljem nivou, vaš konj zapravo ne treba ili ne želi svu tu slatku hranu, čitajte tvrdu hranu, koju dajemo konjima i drugim životinjama. Budite iskreni prema sebi. Ako jašete samo jednom ili dva puta tjedno, prestanite ga hraniti kao da će se vaš konj natjecati na najtežim natjecanjima svaki tjedan. Vaša životinja dobit će sve što joj treba od pasenja. Brumby ili Mustang ionako dobijaju sve što im je potrebno od ispaše te su i dalje u stanju trčati, skakati, izbjegavati predatore, pa onda sigurno i vaš konj to može!

Na kraju, htio bih popričati o nečemu što često čujem i što mi je često uznemirujuće, a to je što mi kao ljudska biće uvijek pokušavamo promijeniti nešto što bismo jednostavno trebali prihvatiti.

Ova tema su takozvani "dobri" i "loši" konji, kao npr. konj ili poni koji može živjeti na svježem zraku ili treba toliko hrane da je u stanju poslati svojeg vlasnika u bankrot u pokušaju da ga se nahrani.

S obzirom da su konji, kao i sve životinje i biljke na ovom planetu genetski uvjetovane, takoreći one su ono što jesu zbog svojih gena. Zašto, zaboga, pokušavamo promijeniti nešto za što uopće nemamo šanse da uspijemo u tome.

Molim vas, molim vas pustite svojeg konja da bude ono što je. Ako Majka Priroda kroz njihove gene želi da oni budu lagano ispod ili iznad svoje idealne težine, onda im to dopustite. Ionako mi ljudi dolazimo u svim oblicima i veličinama pa tako i naši konjski prijatelji. Ako je on/ona zdrav/a, može trčati, skakati i dopušta vam da ga jašite, što je onda bitno ako nisu težine ili veličine za koju sudci ili bilo tko misli da bi trebali biti.

Garry Holter iz Demeter Grassland Management dostupan je za konzultacije tijekom cijele godine i može ga se kontaktirati na broj 01273 515474 ili putem E-maila na dgmholter@btinternet.com.

Članak gore sastavljen je od isječaka iz njegove knjige koja je dostupna od autora u CD formatu. Molimo vas kontraktirajte autora za dostupnost i cijene.

Održavanje pašnjaka za svakoga - Dr. Garry Holter

Velika većina vlasnika konja čini se kao da je zaboravila kako i što je potrebno za prehranu modernog konja. Mnogi ljudi (pogrešno) pretpostavljaju kako konji i poniji jedu travu i da je tu točka, pa ćemo vidjeti kako je ovo vrlo štetna teorija na više načina. Čak divlja zebra i druge pašnjačke životinje iz afričke savane jedu više osim trave; samo zamislite, ako je trava sve što ćete im osigurati, što će drugo jesti osim toga?

Daily Telegraph je u rujnu 2005. godine izdao vrlo kratak članak o zebrama u zološkim vrtovima, koje pate od zdravstvenih problema zbog hranjenja sa Europskom agrikulturalnom travom bogatom šećerom što je suprotno vegetaciji bogatoj vlaknima (molim zapamtite ne samo trave) u Africi. Kada im se dopusti da biraju između slatke Europske hrane i grubih vlaknastig materijala Afrike, oni biraju grublje stvari!!! A tako bi i vaš konj, a i dalje bi bio u stanju natjecati se u najvišim kategorijama ako želite.

Mnogi ljudi također imaju zamisao da se vegetaciju na polju mora održavati podrezanom, nagnojenom ako je potrebno i bez korova. Radeći ovo vi mislite da životinje dobijaju ono što trebaju, sjedite zadovoljno pokraj vatre misleći kako radite ispravne stvari za svoje životinje. Žao mi je, ali prehrana samo travom nije zdrava čak iako uz nju dajete dodatke poput raznih prahova za lizanje pa čak i "grube hrane".

Ako vam svaki dan dam sladoled bez da možete birati, pojest ćete sladoled, a vaše će zdravlje patiti kao rezultat. Isto se može primijeniti na vašim životinjama ako zamijenite travu sa sladoledom. U stvarnosti životinje koje pasu trebale bi jesti daleko više od same trave ili još bolje trebale bi imati mogućnost izabrati što žele jesti od velike raznovrsne vegetacije.

Natjecateljski konji, kao i svi atletičari, trebaju dodatak prehrani, ALI oni također trebaju zdravu prehranu, a to ne dolazi od kante procesirane hrane. Pitajte Olimpijskog prvaka (bilo koje discipline) da li su jeli hamburgere ili nezdravu hranu te tako postali prvaci, i nećete ih moći zaustaviti u smijanju.

Vaša livada bi trebala i može osigurati sve ono u vrećama procesiranih dodataka, i to u obliku koje je Majka Priroda zapravo namijenila za vašu životinju da jede. Bilo je potrebno mnogo miliona godina da konj evoluira kako bi mogao jesti i probavljati vegetaciju. Takve životinje nisu zapravo u stanju niti su namijenjene probavljati procesiranu peletiranu hranu, i bez obzira ako sadrži sve navodno potrebne nutrijente ono također može uzrokovati probleme u radu želuca životinje, što vodi tko zna čemu. Pogledajte npr. trkaće konje s čirem na želucu. Kao većinu stvari koju radimo u ovo moderno doba, hranjenje na ovaj način se radi zbog NAŠE udobnosti ili pogrešnog uvjerenja, što nije pošteno prema našim životinjama na vrlo mnogo različitih razina.

Također ovakva hrana može biti nakrcana pogrešnim šećerima, i/ili s previše soli (one djeluju kao konzervans) koje su u žargonu čovjeka ne-ne. Isto vrijedi i za vaše životinje i za pitanja poput Inzulinske rezistencije, visokog krvnog tlaka itd., što je dio zdravlja životinje isto kao i kod čovjeka. Ovo također može objasniti zašto vaše životinje neće pojesti dugačke, vlaknaste trave i vegetaciju. Takve trave nisu slatke (ali su vrlo zdrave) tako da ćete davanjem slatkih stvari potaknuti izbirljivo hranjenje i potrebu da se livada održi pokošenom kako bi se trava održala niskom. Kratka trava je vrlo slatka.

Kroz evolucijski period Majka Priroda proizvela je sustav interakcija i protuteža svim ekosustavima, kao što je travnjak, što je kao ruzultat proizvelo izbalansirani tok energije za organizme koji tamo žive. (Ovaj komentar zvuči kao da je cijeli proces osmišljen, ali naravno u stvarnosti on se razvijao i mijenjat će se kako vrijeme prolazi). OVaj tok energije se smanjuje prema gore na hranidbenom lancu koji gledamo, pošto različiti organizmi uzimaju svoj dio te energije.

Vaši konji su sasvim nisko dolje u hranidbenom lancu, ali im je potrebno izvući energiju iz kompliciranog izvora, biljaka, te su zato toliko veliki. Mi u našoj beskrajnoj mudrosti (često ohrabreni lukavim oglašavanjem ili prijetnjom kataklizmičkim neuspjehom ili zbog toga što to koristi ovogodišnji prvak neke discipline), smatramo ovaj tok energije neprigodnim i mislimo kako nije dovoljno dobar te kako čak nema dovoljno energije (!) zbog beskonačnog broja razloga. Ako ovo nije istina, zašto onda idemo ka lokalnom trgovcu i kupujemo stvari sa polica samo kako bi se većina toga ponovno pojavila u izmetu životinja?

Sada ću reći nešto što će uzrokovati metež posebno za one koji ustraju u upotrebi herbicida i gnjojenju njihovih pašnjaka uvjereni kako osiguravaju dobru stočnu hranu. Monokulutra trava, te pogovoto moderne agrikluturalne mješavine, čak iako su izbalansirane dodacima, su vjerujem opasne.

U proljeće i ranu jesen ove trave uslijed intervencije čovjeka (selektivni uzgoj i genetska manipulacija) proizvode velike količine šećera (fruktana), a to su šećeri koji su bili umiješani u porast broja slučaja nutricionog Laminitisa u konja od drugog svjetskog rata. Točan mehanizam kako ovo nastaje je kompleksan i još se uvijek istražuje, ali postoji vrlo jak dokaz kako šećeri i flora u crijevima međusobno djeluju ispuštajući druge kemikalije (toksine) koji tada uzrokuju stanje koje uništava lamine u konjskom kopitu, što nadalje smanjuje krvni optok u tkivima u ovome dijelu konjske noge.

Oh! Ne govorim kako su SVI slučajevi laminitisa uzorkovani tako visokom razinom šećera; konji mogu bolovati od Toksičnog Laminitisa ili ozljede koja je povezana s laminitisom. Poslušajte svojeg veterinara, on/ona će imati dobru ideju kakav je tip vašeg konja. Divlji konji ne pate od ovakvih stanja, a i ako ih ima, oni se brzo uklanjaju iz populacije pomoću predatora. Nije li Majka Priroda predivna!

Dok sam ovo pisao, jedna klijentica me upitala o temi visine biljke i paše. Bila je nepopustljiva u odluci kako će njezini konji pasti travu visine koja nikada neće prijeći 75mm (bila je pokošena ako je postala imalo višlja). Trava je bila gnojena i vrlo je bila zelena. Konji su ipak više voljeli jesti dugačku travu preko ograde pašnjaka i činilo se da su bili spremni srušiti ogradu da bi se domogli onoga što su htjeli jesti. Kada sam ukazao na ovo, klijent je iznijeo kako će postaviti električnu ogradu oko pašnjaka kako bi ih zaustavio da jedu "to smeće".

Dolazak veterinara (jedan od njezinih ponija imao je laminitis) udaljio ju je na kratak period, ali ju je uskoro doveo do zanimljive konverzacije između nje, veterinara i mene.

Umjesto da se složi sa klijentom (na klijentovo razočarenje), veterinar (glasom malo glasnijim neko što je normalno, vjerojatno kako bi neometano iznijeo svoje mišljenje), počeo se slagati samnom govoreći "proklete trave na pašnjaku ne pomažu Dominu, i trebali bi ste poslušati ovog čovjeka koji vam pomaže". Nakon što sam veterinaru dao 50 funti (ne, zapravo nisam) pričao sam i klijent me počeo intenzivnije slušati (s veterinarom u pozadini). Reka sam joj kako divlje životinje ne jedu na manikiranim pašnjacima te je to samo naš smisao za pospremanje koji vidi kako konji jedu pogrešnu vrstu vegetacije. Pustite svoja polja da narastu i prijeđu u sjeme, jer to neće naštetiti, a bolje je za vaše životinje nego kratka trava.

Konjima je potrebna mnogo raznovrsnija grupa biljaka kako bi im se osigurale potrebe za nutrijentima, a kojima inače nemaju pristup. Ako je ovo istina ona vrijedi za sve životinje koje pasu, ali vrlo je teško objasniti uzgajivaču goveda da bi njegove životinje bolje napredovale na raznovrsnijem pašnjaku ili na srednjovjekovnom Pasturetumu nego na monokulturi koju trenutrno jedu. Pošto se ovdje vrijeme potrebno za dobivanje na masi ili za proizvodnju mlijeka smatra sporim (pitanje agrikulture), ono nije ili se najzad ne bi trebalo smatrati presporim za vlasnika konja koji su uključeni u proizvodnu slijedećeg pobjednika Derbyja.

Nastavlja se...

Garry Holter koji je napisao Demeter Grassland Management na raspolaganju je za konzultacije tijekom cijele godine i može se kontaktirati na 01273 575474 ili putem Emaila na dgmholter@btinternet.com

Članak gore je sastavljen od ulomaka iz njegove knjige koja je dostupna od strane autora na CD formatu. Molimo vas, kontaktirajte autora za dostupnost i cijene.

[Academia Liberti ne podržava i ne promiče konjički sport, štoviše mi shvaćamo da mnogi od naših čitatelja to mogu biti, te je naš cilj pomoći vlasnicima konja da izgrade bolje razumijevanje potreba njihovih konja]