Napisala Maksida Vogt, Academia Liberti
Da li još uvijek znamo što ovo znači? Da li se sjećamo ili ovaj osjećaj potpuno nedostaje? Kada pogledamo malo uokolo način na koji danas držimo naše konje, možemo samo zaključiti da ovo nedostaje. Kako drukčije možemo objasniti štale u kojima držimo naše konje zatočene, iza rešetaka? Kako možemo objasiti minijaturne pašnjake na kojima naši konji žive iz dana u dan? Da, ništa više nego preživljavanje… to se nikako ne može nazvati življenjem.
Počnimo od početka. Domestikacija čini konje nepogodnima za njihovo pravo obitavalište, stepu, te za ovakav način života. Postoji samo korist koju ima čovjek. Domestikacija konje čini prijatnima, lakšima za držanje, jahanje i vožnju, te time i lakšima za zlostavljanje. Čovjekov je uvjet da konj mora raditi poput stroja, kako je kada potrebno čovjeku, te da ne očekuju ništa zauzvrat. Držanje konja u štalama je za nas normalna situacija. Ali, trebali bi smo se zapitati zašto držimo naše životinje u štalama?
Zato jer je to za nas sigurnije, prikladnije i jeftinije. Nema drugog razloga, i nijedan od ovih koji su navedeni ne poštuju čak ni osnovne potrebe konja. Konji ne trebaju štalu, mi ju trebamo. Čak i gore. Mi činimo naše konje bolesnima. Mnoge prehlade i upale su rezultat toplih štala i pokrivanja. Pokrivamo naše konje kako bi smo spriječili da im naraste zimska dlaka koja im je potrebna za zaštitu. I zbog toga možemo vidjeti pokrivene Haflingere u sred Allgäu –a , u Bavariji…
Nanosimo ozlijede ovim predivnim životinjama, njegujemo ih do smrti, režemo im dugačke dlake na nogama koje ih štite od vlage, režemo im grivu koja im je potrebna za zaštitu, učestalim četkanjem sa tijela im uklanjamo prirodnu mast sa kože koja štiti konja od smanjenja tjelesne temperature. Odižemo im kopita kako ne bi imala kontakt s tlom što je ustvari najbolja prirodna njega za kopita, uništavamo termoregulatorni mehanizam kože pokrivanjem, brijemo im dlaku… Zlostavljamo ih… Činimo naše konje bolesnima… Moramo se napokon probuditi… Moramo uvidjeti da nijedan trošak, čistoća, sijeno do koljena ili alati u raznim bojama neće nikada zamijeniti pašnjak za konja. Samo tamo konj može ostati zdrav i osjećati se kao konj.
Konji imaju prava i imaju potrebe, a mi ih gazimo. Za konja je jedino moguće da živi prikladno za njegovu vrstu, kada se doslovce može osjećati kao konj. Mora se roditi vani, na pašnjaku, u krdu i tamo mora odrasti. Vodeća kobila i pastuh bi se trebali brinuti za njega, trebao bi se igrati i veseliti okolo sa svojim prijateljima, trebao bi iskusiti zamišljene borbe i utrke s njima, trebao bi pobijediti i zadržati svoj status u krdu. Sve ovo potrebno je mladom konju da odraste zdrav, jednako i mentalno i tjelesno… Ovo je prirodno, osnovna potreba i bitan element. Dakle, zašto se ovo ne poštuje? Zašto su ždrebad lišena svojih potreba od prvog dana njihovih života? Zašto se odvajaju od majki sa 6 mjeseci poput pravila?
Najvažniji uvjet za držanje prikladno vrsti kod konja je držanje u krdu predvođenom dobrim pastuhom. Konj kao plaha životinja može se psihički odmoriti i mirovati jedino ako zna da konji sa višim položajem, vodeća kobila ili vodeći pastuh zaštitnik, paze na njih i upozoravaju ih na opasnost, i brane ako je to potrebno. Mladi konj može za to vrijeme smireno pasti, igrati se, drijemuckati ili spavati. Konji koji ovo nikada nisu upoznali, ne mogu to činiti i većinom su vrlo nervozni. Iskustva iz primjera u rezervatu Mustanga nam kazuju kako krdo ne bi smjelo imati manje od 6 konja.
Drugi važan uvjet za držanje prikladno vrsti, koje je ujedno vrlo usko povezano sa prvim uvjetom, je veličina pašnjaka. Potreba konja je trenirati svoju izdržljivost, funkciju svojeg srca i pluća, te regulirati cirkulaciju. Ovo je jedna od potreba koja ga održava zdravim. Pašnjaci su ovdje u Njemačkoj vrlo mali. Više su nalik na zatvor nego na nešto za dobrobit konja. Oh, naravno da je to još uvijek bolje od boksa, to je očigledno, ali nije dovoljno čak ni za osnove. Vrijeme je da promislimo, promjena je pod hitno potrebna.
Pašnjaci bi trebali biti napravljeni na što je moguće različit način, sa stablima i grmljem, brdašcima i udolinama. Trebao bi se protezati neprekidno, barem 1000 – 1500m bi trebalo uvijek biti omogućeno. Samo kako bi imali uvid u primjer kako bi prirodno držanje konja trebalo izgledati da bi se nazvalo držanjem prikladnom za vrstu, ono bi izgledalo ovako: dvadeset do trideset konja sa četrdeset krava na 150 do 500 hektara brdovitoj pustopoljini obraslom drvećem i grmljem, cijelo vrijeme naravno vani. I kada ovo zvuči kao fikcija, onda bi trebao zazvoniti drugi alarm koji pokazuje koliko je naša ideja o dražnju prikladnom za konje fatalna.
Konj je plaha životinja, mora razviti i očuvati svoj impuls za bijegom, svoje reflekse u slučaju bijega, i svoju tjelesnu okretnost na isti način kako i svoje faze relaksacije. Zbog ovog razloga su igre između ždrebadi vrlo važne, ali mnogo važniji su prostrani pašnjaci, koji su dovoljno prostrani da pozovu cijelo krdo da trči čak duže udaljenosti i da održava i koristi refleksima i izdržljivosti.
I zato pitam zašto se ovo ne poštuje? Zašto se ovo ne shvaća? Kada konj izgubi vjeru u svoju mogućnost bijega, tjelesno, zato jer je umoran, zatvoren ili se osjeća zarobljenim, ili psihički, ako je ozlijeđen, šepav, pothranjen ili prehranjen, kronično neizazvan ili premoren, ili zato jer je jahan do toga da svaki pokret znači bol… tada konj gubi volju za životom i hrabrost da se suoči s njim…
Postoje konji koji su uništeni nakon vrlo kratkog vremena uslijed pogrešnog tretiranja. Ljudi na to kažu kako konj izgubi svoju dušu… I zaista, ako pogledamo uokolo, zar postoji išta što može više uništiti dušu, nešto tužnije za opaziti od konja koji se njišu, gutaju zrak ili plaze jezike? Pogledajte te konje! Možemo li preuzeti odgovornost za ovo? Kako možemo dopustiti da se takvo što dogodi? Hoćemo li podržavati to?
Ili… da li ćemo živjeti s poštovanjem prema ovim neusporedivim bićima te im vratiti njihova prava koja imaju rođenjem…
S poštovanjem i ljubavlju…
Maksida Vogt (uz Sadko Solinski)
Tuesday, March 24, 2009
Saturday, March 21, 2009
Kontrahirana kopita
Kontrahirana kopita napisala H. Strasser, Dr. vet. Med. , PhD
Mnogi konji imaju neku vrstu kontrakcije do određenog stupnja; kotrahirano kopito je tako učestalo da je prihvaćeno kao normalno.
Kontrahirano kopito je ono koje se više ne širi uslijed opterećenja težinom, ili u ekstremnim slučajevima postaje uže. Ovo smanjuje absorpciju šoka, sa svim njegovim popratnim efektima na mišićnu i koštanu strukturu. Kontrakcija koči i mijenja način krvnog optoka kroz kopito što ima očiti utjecaj na zdravlje tkiva u kopitu. Ona također preopterećuje srce koje je pola veličine mačkinog srca, kada bi pravili usporedbu s obzirom na veličinu tijela. Poremećaj cirkulacije u koriumu, kao i rezultat izlučivanja proteina (korium kontinuirano izlučuje metabolički protein u obliku kopitne rožine), može dovesti do ozbiljnih posljedica za jetru, bubrege i kožu. Slaba cirkulacija i nefiziološki pritisak na dijelove koriuma također rezultiraju slabom kvalitetom rožine. Kontrahirano kopito nije toliko efektivno u omogućavanju kretanja na različitim vrstama terena koje je konju potrebno, a ujedno je to ono što mi zahtijevamo te mu je potrebno za njegovo psihičko zdravlje – kao životinja koja je u prirodi plijen ima primarnu reakciju da pobjegne u slučaju opasnosti. Najzad, kontrahiranost uzrokuje bol. Tjelesni i psihološki utjecaj jake, kronične boli na bilo kojoj životinji, ne samo na životinji – plijenu, je razoran.
Potkivanje i/ili nepravilno obrezivanje nepotkovanih konja kombinirano sa manjkom potrebnog kretanja ili neodgovarajuće tlo uzrokuju ono što se zajednički podrazumijeva kao “kontrahirano kopito”.
Kod kontrahiranih kopita, kopitna kapsula je postala uža. Sada kopito postaje čak uže dok je opterećeno težinom umjesto da se širi. Ovo svrši pritisak na krvne žile, živce, kosti, hrskavice, tetive i ligamente koji su u sastavu kopita. Ovo dovodi do stlačivanja i upale prednjeg postranog lamelarnog koriuma, potplatnog koriuma, i dijelova kopitne hrskavice. Kontrahirane pete također uzrokuju bolno stlačivanje petnih jastučića.
U pokušaju da se riješi boli, konj pokušava rasteretiti stražnje područje kopita, te kopitna kost stoji strmije. Ovo preopterećuje prednja područja koriuma i prednji rub kopitne kostivrši pritisak na potplatni korium. Protok krvi kroz potplat je smanjen i kao rezultat proizvodena rožina je loše kvalitete. Zbog manjeg opterećenja težinom na pete, pritisak na peti je smanjen; ona raste brže, čineći kopito i dalje strmijim. Takva promjena u kutu kopita također zahvaća tetive, zglobove i ligamente.
Nakon uklanjanja potkova, ove promjene očituju se u obliku boli, jer kada se protok krvi ponovno uspostavi u kopitu, živci se regeneriraju i prijavljuju štetu koja postoji već kroz dug period.
Pošto cijeli lamelarni korium može biti upaljen, rotacija kopitne kosti se mora podrazumijevati. Koliko kopito odstupa od forme normalnog, zdravog kopita, toliko je ovo bolnije. Konj hoda neprirodno, oprezno ili šepa.
Kopita se moraju učestalo obrezivati, na način koji omogućava kopitnoj kapsuli da se širi. Upaljena kopita pogotovo moraju uredno pumpati, tj. ona imaju potpunu potrebu za konstantnim pokretom, noću i danju. Dok se upala ne smiri, konj bi se trebao držati na ravnom tlu ili na pašnjaku, pošto su vibracije dodatno bolne i usporavaju zacijeljivanje. Vlasnik konja mora pokazati razumijevanje za konja u ovom periodu i suzdržati se od jahanja ili uprezanja na neko vrijeme.
Kontrahirana kopita su ozbiljan i složen problem. Preoblikovanje kontrahiranih kopita u zdrava, prirodna kopita može potrajati tjednima, mjesecima ili godinama. Okvirno vrijeme zavisi od individualnih uvjeta i štete koja trenutno postoji.
Kontrahirana kopita:
Normalna ne kontrahirana kopita domaćeg konja:
Mnogi konji imaju neku vrstu kontrakcije do određenog stupnja; kotrahirano kopito je tako učestalo da je prihvaćeno kao normalno.
Kontrahirano kopito je ono koje se više ne širi uslijed opterećenja težinom, ili u ekstremnim slučajevima postaje uže. Ovo smanjuje absorpciju šoka, sa svim njegovim popratnim efektima na mišićnu i koštanu strukturu. Kontrakcija koči i mijenja način krvnog optoka kroz kopito što ima očiti utjecaj na zdravlje tkiva u kopitu. Ona također preopterećuje srce koje je pola veličine mačkinog srca, kada bi pravili usporedbu s obzirom na veličinu tijela. Poremećaj cirkulacije u koriumu, kao i rezultat izlučivanja proteina (korium kontinuirano izlučuje metabolički protein u obliku kopitne rožine), može dovesti do ozbiljnih posljedica za jetru, bubrege i kožu. Slaba cirkulacija i nefiziološki pritisak na dijelove koriuma također rezultiraju slabom kvalitetom rožine. Kontrahirano kopito nije toliko efektivno u omogućavanju kretanja na različitim vrstama terena koje je konju potrebno, a ujedno je to ono što mi zahtijevamo te mu je potrebno za njegovo psihičko zdravlje – kao životinja koja je u prirodi plijen ima primarnu reakciju da pobjegne u slučaju opasnosti. Najzad, kontrahiranost uzrokuje bol. Tjelesni i psihološki utjecaj jake, kronične boli na bilo kojoj životinji, ne samo na životinji – plijenu, je razoran.
Potkivanje i/ili nepravilno obrezivanje nepotkovanih konja kombinirano sa manjkom potrebnog kretanja ili neodgovarajuće tlo uzrokuju ono što se zajednički podrazumijeva kao “kontrahirano kopito”.
Kod kontrahiranih kopita, kopitna kapsula je postala uža. Sada kopito postaje čak uže dok je opterećeno težinom umjesto da se širi. Ovo svrši pritisak na krvne žile, živce, kosti, hrskavice, tetive i ligamente koji su u sastavu kopita. Ovo dovodi do stlačivanja i upale prednjeg postranog lamelarnog koriuma, potplatnog koriuma, i dijelova kopitne hrskavice. Kontrahirane pete također uzrokuju bolno stlačivanje petnih jastučića.
U pokušaju da se riješi boli, konj pokušava rasteretiti stražnje područje kopita, te kopitna kost stoji strmije. Ovo preopterećuje prednja područja koriuma i prednji rub kopitne kostivrši pritisak na potplatni korium. Protok krvi kroz potplat je smanjen i kao rezultat proizvodena rožina je loše kvalitete. Zbog manjeg opterećenja težinom na pete, pritisak na peti je smanjen; ona raste brže, čineći kopito i dalje strmijim. Takva promjena u kutu kopita također zahvaća tetive, zglobove i ligamente.
Nakon uklanjanja potkova, ove promjene očituju se u obliku boli, jer kada se protok krvi ponovno uspostavi u kopitu, živci se regeneriraju i prijavljuju štetu koja postoji već kroz dug period.
Pošto cijeli lamelarni korium može biti upaljen, rotacija kopitne kosti se mora podrazumijevati. Koliko kopito odstupa od forme normalnog, zdravog kopita, toliko je ovo bolnije. Konj hoda neprirodno, oprezno ili šepa.
Kopita se moraju učestalo obrezivati, na način koji omogućava kopitnoj kapsuli da se širi. Upaljena kopita pogotovo moraju uredno pumpati, tj. ona imaju potpunu potrebu za konstantnim pokretom, noću i danju. Dok se upala ne smiri, konj bi se trebao držati na ravnom tlu ili na pašnjaku, pošto su vibracije dodatno bolne i usporavaju zacijeljivanje. Vlasnik konja mora pokazati razumijevanje za konja u ovom periodu i suzdržati se od jahanja ili uprezanja na neko vrijeme.
Kontrahirana kopita su ozbiljan i složen problem. Preoblikovanje kontrahiranih kopita u zdrava, prirodna kopita može potrajati tjednima, mjesecima ili godinama. Okvirno vrijeme zavisi od individualnih uvjeta i štete koja trenutno postoji.
Kontrahirana kopita:
Normalna ne kontrahirana kopita domaćeg konja:
Friday, March 20, 2009
Academia Liberti na Youtube
http://www.youtube.com/user/AcademiaLiberti
Akademija ponosno predstavlja svoj prvi kratki video na kojemu su Maksida Vogt i njezina prijateljica Hera.
Nadamo se da ćete uživati u gledanju, isto koliko smo mi uživali u kreiranju istoga!
Akademija ponosno predstavlja svoj prvi kratki video na kojemu su Maksida Vogt i njezina prijateljica Hera.
Nadamo se da ćete uživati u gledanju, isto koliko smo mi uživali u kreiranju istoga!
Potkove u potpunosti nemaju opravdanja
Objavljeno kao “Viewpoint” članak u časopisu “Journal of Equine Veterinary Science, srpanj 2004, p266.
Volume 24, Broj 7 i reproduciran ovdje uz ljubaznu dozvolu Dr. Roberta Cooka.
“Sve uitinu nove ideje” rekao je Alfred North Whitehead, “imaju određen aspekt budalaštine kada se predlažu prvi put”. Slično upozorava i stara medicinska izreka, “Današnja besmislica je sutrašnja sveopća misao.” Nadam se da će Dr. Steve Dicks (JEVS, p 98, Ožujak 2004) živjeti dovoljno dugo kako bi svjedočio "sutra" i iskusio pokajanje što nije vidio ono što dolazi. Broj konja bez potkova će se povećati, jer ovaj prosvijetljeni konjički pokret neće nestati. Veterinar ne bi trebao biti iznenađen ako nauči, ako konji nisu u pritvoru 23 od 24 sata, i ako na njihove noge nisu neprestano pričvršćeni metali, velik broj ozbiljnih, učestalih i prethodno neukrotivih problema mogu se riješiti. Veterinar koji je predan za dobrobiti konja trebao bi svakako srdačno prihvatiti ovakve dobre vijesti.
U napadanju moje potpore za nešto što on smatra jednom budalaštinom, Dr. Hicks ne uspijeva prepoznati, kako sam u djelovanju kao svjedok pravovaljanosti istraživanja Dr. Strasser, ja samo glasnik. Dr. Hicks ne želi čuti poruku. Umjesto toga, kao u unakrsnom ispitivanju u vijećanju koje je suočeno sa branjenjem potpuno neobranjivog slučaja, on bira pokušati uništiti moj kredibilitet kao svjedoka. Ali, čak i ako uspije, to neće zaustaviti zvuk neokovanih nogu koje će postati sve upornije i upornije. Barefoot pokret je već sakupio dovoljno sile kako bi osigurao svoje napredovanje, zahvaljujući jednom hrabrom veterinaru u Njemačkoj koji je također gost onih koji su se opredijelili za to diljem svijeta. Činjenica da su metode Dr. Strasser uspješne u rehabilitaciji konja sa navikularnim sindromom i laminitisom, dosad dva čuvena nepokoriva problema, dokazuju njihova načela.
Ipak, svjestan sam kako mnogi veterinari, čak i većina, dijele mišljenje Dr. Hicksa kako današnji konji ne mogu raditi bez potkova. Ali mišljenje kako nešto nije izvedivo nema težinu kada dokazi pokazuju da je to već izvedeno. Dr. Hicks ovo može otkriti i sam ako posjeti http://www.thehorseshoof.com/ i mnoge druge web stranice. Za one koji nisu poput čovjeka koji je rekao “Ne gnjavite me sa činjenicama, moj um je već odlučio”, kažem …molim vas pročitajte činjenice. Tijekom nekoliko godina barefoot konji ostavili su jak dojam svojim radom u disciplinama poput endurance utrka na 100 milja. Ovo je činjenica i jasna je kao sunce.
James Lovelock smatrao je da je potrebno 40 godina kako bi velika znanstvena ideja postala prihvaćena. Dr. Strasser jer razvijala svoje ideje na konjskim kopitima tijekom proteklih 20 godina. Zahvaljujući izdavanju njezinih prvih dviju knjiga prije šest godina, velik broj vlasnika konja koji shvaćaju, već su oslobodili kopita svojih konja i poboljšali rad. Moglo bi potrajati narednih 30 godina dok se većina vlasnika konja ne prilagodi i prihvati ovo, tako da sadašnja generacija veterinara neće odmah biti stavljena postrance što se tiče njege kopita. Ali, njihova se edukacija ne bi smjela odgađati. Veterinar koji govori kako barefoot konj ne može raditi je poput inžinjera koji govori kako bumbar ne može letjeti.
W. Robert Cook, FRCVS, PhD.
Profesor Kirurgije Emeritus
Tufts University, School of Veterinary Medicine
Volume 24, Broj 7 i reproduciran ovdje uz ljubaznu dozvolu Dr. Roberta Cooka.
“Sve uitinu nove ideje” rekao je Alfred North Whitehead, “imaju određen aspekt budalaštine kada se predlažu prvi put”. Slično upozorava i stara medicinska izreka, “Današnja besmislica je sutrašnja sveopća misao.” Nadam se da će Dr. Steve Dicks (JEVS, p 98, Ožujak 2004) živjeti dovoljno dugo kako bi svjedočio "sutra" i iskusio pokajanje što nije vidio ono što dolazi. Broj konja bez potkova će se povećati, jer ovaj prosvijetljeni konjički pokret neće nestati. Veterinar ne bi trebao biti iznenađen ako nauči, ako konji nisu u pritvoru 23 od 24 sata, i ako na njihove noge nisu neprestano pričvršćeni metali, velik broj ozbiljnih, učestalih i prethodno neukrotivih problema mogu se riješiti. Veterinar koji je predan za dobrobiti konja trebao bi svakako srdačno prihvatiti ovakve dobre vijesti.
U napadanju moje potpore za nešto što on smatra jednom budalaštinom, Dr. Hicks ne uspijeva prepoznati, kako sam u djelovanju kao svjedok pravovaljanosti istraživanja Dr. Strasser, ja samo glasnik. Dr. Hicks ne želi čuti poruku. Umjesto toga, kao u unakrsnom ispitivanju u vijećanju koje je suočeno sa branjenjem potpuno neobranjivog slučaja, on bira pokušati uništiti moj kredibilitet kao svjedoka. Ali, čak i ako uspije, to neće zaustaviti zvuk neokovanih nogu koje će postati sve upornije i upornije. Barefoot pokret je već sakupio dovoljno sile kako bi osigurao svoje napredovanje, zahvaljujući jednom hrabrom veterinaru u Njemačkoj koji je također gost onih koji su se opredijelili za to diljem svijeta. Činjenica da su metode Dr. Strasser uspješne u rehabilitaciji konja sa navikularnim sindromom i laminitisom, dosad dva čuvena nepokoriva problema, dokazuju njihova načela.
Ipak, svjestan sam kako mnogi veterinari, čak i većina, dijele mišljenje Dr. Hicksa kako današnji konji ne mogu raditi bez potkova. Ali mišljenje kako nešto nije izvedivo nema težinu kada dokazi pokazuju da je to već izvedeno. Dr. Hicks ovo može otkriti i sam ako posjeti http://www.thehorseshoof.com/ i mnoge druge web stranice. Za one koji nisu poput čovjeka koji je rekao “Ne gnjavite me sa činjenicama, moj um je već odlučio”, kažem …molim vas pročitajte činjenice. Tijekom nekoliko godina barefoot konji ostavili su jak dojam svojim radom u disciplinama poput endurance utrka na 100 milja. Ovo je činjenica i jasna je kao sunce.
James Lovelock smatrao je da je potrebno 40 godina kako bi velika znanstvena ideja postala prihvaćena. Dr. Strasser jer razvijala svoje ideje na konjskim kopitima tijekom proteklih 20 godina. Zahvaljujući izdavanju njezinih prvih dviju knjiga prije šest godina, velik broj vlasnika konja koji shvaćaju, već su oslobodili kopita svojih konja i poboljšali rad. Moglo bi potrajati narednih 30 godina dok se većina vlasnika konja ne prilagodi i prihvati ovo, tako da sadašnja generacija veterinara neće odmah biti stavljena postrance što se tiče njege kopita. Ali, njihova se edukacija ne bi smjela odgađati. Veterinar koji govori kako barefoot konj ne može raditi je poput inžinjera koji govori kako bumbar ne može letjeti.
W. Robert Cook, FRCVS, PhD.
Profesor Kirurgije Emeritus
Tufts University, School of Veterinary Medicine
Wednesday, March 18, 2009
Poziv svim ljubiteljima konja!
Academia Liberti poziva sve konjare i organizatore natjecanja po cijelome svijetu da dopuste upotrebu oglavine bez žvale u natjecanjima.
Svi organizatori koji dopuštaju oglavinu bez žvale (bitless bridle) i podržavaju njezinu upotrebu, molimo pišite nam na e-mail:
office@academialiberti.de. Vaše ime će se pojaviti na našim blogovima u cijelome svijetu.
FEI neće više biti u stanju ignorirati ono što veliki broj konjara smatra da je dobro za njihove konje. Konjari stvaraju pravila i odlučuje što je najbolje za njihove konje.
Molimo Vas iskoristite ovu moć.
Svi organizatori koji dopuštaju oglavinu bez žvale (bitless bridle) i podržavaju njezinu upotrebu, molimo pišite nam na e-mail:
office@academialiberti.de. Vaše ime će se pojaviti na našim blogovima u cijelome svijetu.
FEI neće više biti u stanju ignorirati ono što veliki broj konjara smatra da je dobro za njihove konje. Konjari stvaraju pravila i odlučuje što je najbolje za njihove konje.
Molimo Vas iskoristite ovu moć.
Subscribe to:
Posts (Atom)