Istina o cirkusu

Da li mislite da cirkus predstavlja glasne klaune, vitke akrobate, vješte mađioničare, šarene oprave i blještava svjetla? Hrabre trenere i poslušne tigrove? Konje sa predivnim oglavinama i slonove koji drže balans na velikim loptama?

Nažalost, to nije sve

Cirkus također predstavlja mladunčad životinja, odvojene od majki u prvim danima njihovog života: trening počinje od ranog djetinjstva pošto se odrasle životinje ne mogu trenirati. Često, kada je neophodno nabaviti određeni "primjerak" divlje faune, majka se ubije, jer nijedna majka ne bi napustila svoje dijete bez borbe. Postoje neki dobro poznati slučajevi gdje je cirkus kupio životinje, koje su svrstane u "Crvenu Knjigu Rijetkih Vrsta", zatočene od strane lovokradica.

Ovo također znači osamljenost u tijesnom kavezu u cijeloj svojoj cirkuskoj karijeri. Ne postoji potreban prostor kak obi se životinje mogle slobodno kretati u cirkusu, pogotovo u putujućem cirkusu. Slonovi su lancima zavezani za zidove, ne mogu čak ni hodati. Cirkuska arena je jedino mjesto gdje mogu protegnuti svoje noge.

Cirkus znači stalni stres za životinje zbog putovanja. Turneje su glavni profit cirkusa. Kako bi uštedjeli novac, prevoze životinje na najjeftiniji način, ne dajući im potrebnu zaštitu u transportu. U jednom slučaju, tijekom zime na turneji u Kini nekolicina delfina je transportirana sa Kiev'skog delfinarija. Zbog automobilske nesreće delfini su proveli nekoliko sati smrzavajući se na niskoj temperaturi dok su ležali na asfaltu.

Ovo također podrazumijeva ponižavajuću i bolnu proceduru, koju ljudi zovu "trening". Jeste li ikada razmišljali zašto su ljudi prestali upotrebljavati izraz "krotitelj životinja" s obzirom na umjetnike u cirkusu? Točno, zbog toga jer ovaj izraz najbolje predstavlja proces transformacije od divlje životinje do "cirkuske zvijezde". Životinje se uništavaju od strane ljudi u doslovnom i metaforičkom smislu samo da bi se postigli zahtijevani rezultati. Često cirkuski vetrinari moraju liječiti životinje od posljedica batinjanja i drugih "metoda treniranja". Dakle, da bi natjerao medvjeda da pleše "Kalinku", trener uključi glasno muziku i stavi ga na usijanu vrelu metalnu podlogu. Da bi sačuvao svoje šape od opekotina, medvjed skače sa noge na nogu. Refleks se ne vježba samo ovaj jedan sat. Medvjedi nisu baš poslušna bića, tako da mnogo ćešće dobijaju batine od trenera.

Trening slonova nije nimalo manje okrutan. Možete primijetiti, da tijekom nastupa ovih mirnih divova, trener će često dirati njihovo tijelo sa štapom koji ima na kraju resice. Mali broj ljudi zna, da se u resicama krije oštra kuka, koja se koristi za ubadanje životinja u njihova osjetljiva područja na glavi i pazuhu ako ne požure sa izvođenjem trika. Konji se također strašno zlostavljaju. Elektrošok se koristi na njihovim genitalijama kako bi konj stajao na stražnjim nogama dovoljno dugo u trenu kada njihov trener podigne ruke. Konj se jednostavno propinje zbog mučne boli. Ako se konj spusti prije nego li njegov trener spusti ruke, elektrošok se ponovo upotrijebi. I ovo se zlostavljanje ponavlja dok se ne postigne rezultat.

Ovo također znači odbacivanje starih i/ili agresivnih životinja na "stari otpad". Da li je itko ikada upitao trenera gdje odlaze njihove životinje kada više nemaju snage za javne nastupe? Gdje je to utočište, u kojem četveronožni "glumci" uživaju svoj teško zarađeni odmor i mirovinu? Odgovor možete pronaći u muzeju "Kazalište zvijeri djeda Durova" ili u bilo kojem putujućem zvjerinjaku, koji je na turneji u vašem gradu. Kao pravilo, sudbina cirkuskih umirovljenika je da postanu novi primjerak u kolekciji prepariranih životinja "djeda Durova" ili da postanu zatvorenici smrdljivog i izgladnjujućeg zvjerinjaka. Ponekad "iscrpljeni cirkuski materijal" dospije do privatnih "ljubitelja životinja", koji ih drže u kavezima na benzinskim crpkama, blizu kafea uz cestu, u spa gradovima ili blizu njihovih koliba za atrakciju gostiju. Držati tigra ili medvjeda besplatno jednostavno kao ljubimca je preskupo za cirkuski budžet.

Ima li drugih cirkusa u svijetu, pitate? Da, ima! Cirkusi bez divljih životinja, gdje glumci demonstriraju svoje vještine, ali ne i svoje sposobnosti da slome divlje životinje za zabavu publike. U engleskoj, naprimjer, u mnogim gradovima cirkusi sa divljim životinjama koje nastupaju su zabranjeni.

Cirque du soleil u kojem nastupaju samo ljudi

Da li još uvijek želite ići u cirkus? Razmislite prije nego li kupite kartu za sebe i svoje dijete. Još uvijek ga želite naučiti suosjećanju sa životinjama, zar ne?

Fotografije cirkuskih životinja preuzete uz dopuštenje www.zhestokosti.net

24.02.09. Prijava konjičkog kluba Equus Cabalus

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
Uprava za veterinarske inspekcije
Veterinarski ured – Varaždinska županija
Županijska veterinarska inspektorica
Zorana Sedlanić Cecelja, dr.vet.med.
Kratka 1
42000 Varaždin

Predmet: ZAHTJEV ZA PROVOĐENJEM HITNOG INSPEKCIJSKOG NADZORA I IZRICANJE MJERE ODUZIMANJA ŽIVOTINJA
Poštovani!
Šokirani fotografijama teško zanemarenih i izmučenih životinja snimljenih na imanju konjičkog kluba Equus Cabalus u vlasništvu Dubravke Ostojić iz Varaždina, a koje nam je dana 23.02.2009. godine proslijedila i njihovu autentičnost potvrdila udruga za zaštitu životinja Spas iz Varaždina, ovim putem zahtijevamo hitno provođenje inspekcijskog nadzora, pokretanje prekršajnog i kaznenog postupka i izricanje mjere oduzimanja životinja počinitelju kao i ostale sankcije predviđene zakonima koje počiniteljica krši (Kazneni zakon, Zakon o zaštiti životinja, Zakon o stočarstvu, Zakon o zaštiti od požara, Zakon o zaštiti okoliša, Pravilnik o postupanju sa životinjskim lešinama i dr.), a od Hrvatskog konjičkog saveza tražimo očitovanje o mjerama
koje će poduzeti protiv svog člana, konjičkog kluba Equus Cabalus.
Prema informacijama koje smo zaprimili, na imanju u vlasništvu dr. Dubravke Ostojić životinje se drže u takvim ekstremno nehumanim uvjetima već duže vrijeme, čak više godina, a počiniteljica je u javnosti poznata po svom recidivnom kršenju niza zakona kao i po teškom zanemarivanju životinja.
Uz fotografije dostavljene su nam i informacije o životinjama na imanju, od čega izdvajamo sljedeće:
oboljele i ozlijeđene životinje ne primaju nikakvu veterinarsku skrb,

životinje se drže sakrivene u zatvorenom dijelu farme i u katastrofalno su lošem zdravstvenom stanju (ozlijeđeno spolovilo, neodržavana kopita, ozlijeñena kralježnica ponija, na konjima i kravama vide se kosti zdjelice i rebara u prsnom košu),

neke životinje uopće nemaju pristup hrani dok je kod drugih hrana bačena na pod prekriven fekalijama pa je one ne mogu konzumirati, a jedna se krava danima neprestano glasa do iznemoglosti,
životinje žive u prostoru koji uopće nije čišćen pa borave u vlastitim fekalijama okružene neopisivim smradom,
nitko ne čisti niti same životinje, tj. svi konji na sebi imaju debeli sloj nečistoće što također potvrđuju priložene fotografije (moguće i izgledne su ozljede kože ispod sloja prljavštine),

životinje neprekidno borave zatvorene i nemaju mogućnost niti su bile izvedene na danje svjetlo već godinama, a dvije krave su konstantno lancima vezane uz zid,

cjelokupno okruženje u kojem životinje borave izuzetno je neodržavano i prljavo te kao takvo i očigledan izvor zaraze,
prema dobivenim informacijama neke od životinja, posebice konji, drže se u takvim uvjetima već 10-15 godina,
građevina u kojoj su zaključane životinje u ruševnom je stanju i životinje su izložene dijelovima betona koji otpadaju sa stropa,
trenutni broj životinja na farmi ne odgovara stanju koje je prijavljeno u nadležnim službama, a u kojima počiniteljica na temelju tih (lažnih) podataka ostvaruje financijsku korist,
prema iskazima očevidaca umrle životinje počiniteljica zakopava u neposrednoj okolici imanja, protivno odredbama Zakona o zaštiti okoliša i Pravilnika o načinu postupanja sa životinjskim lešinama, zbog čega od nadležnih inspekcija također zahtijevamo da utvrde vodi li počiniteljica bilo kakve evidencije, odgovara li službeni popis životinja stvarnom stanju te je li u proteklih nekoliko godina uopće prijavljena smrt bilo koje životinje.
Zbog svega gore navedenoga, tražimo od svih odgovornih i nadležnih službi da izvrše žurnu inspekciju u prostorima konjičkog kluba Equus Cabalus te da hitno interveniraju u korist zaštite zanemarivanih i zlostavljanih životinja izricanjem mjere oduzimanja životinja, a počiniteljici da izreknu sve zakonima propisane sankcije.

Molim da nas pismenim putem obavijestite o svim poduzetim mjerama i radnjama, kao i o njihovim rezultatima.

S poštovanjem,

Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja
U Zagrebu, 23. veljače 2009.
Prilozi:

- fotografije





Tekst preuzet sa stranica "Prijatelji životinja" uz dopuštenje

Poštujmo prirodu

Napisala Maksida Vogt, Academia Liberti

Da li još uvijek znamo što ovo znači? Da li se sjećamo ili ovaj osjećaj potpuno nedostaje? Kada pogledamo malo uokolo način na koji danas držimo naše konje, možemo samo zaključiti da ovo nedostaje. Kako drukčije možemo objasniti štale u kojima držimo naše konje zatočene, iza rešetaka? Kako možemo objasiti minijaturne pašnjake na kojima naši konji žive iz dana u dan? Da, ništa više nego preživljavanje… to se nikako ne može nazvati življenjem.

Počnimo od početka. Domestikacija čini konje nepogodnima za njihovo pravo obitavalište, stepu, te za ovakav način života. Postoji samo korist koju ima čovjek. Domestikacija konje čini prijatnima, lakšima za držanje, jahanje i vožnju, te time i lakšima za zlostavljanje. Čovjekov je uvjet da konj mora raditi poput stroja, kako je kada potrebno čovjeku, te da ne očekuju ništa zauzvrat. Držanje konja u štalama je za nas normalna situacija. Ali, trebali bi smo se zapitati zašto držimo naše životinje u štalama?

Zato jer je to za nas sigurnije, prikladnije i jeftinije. Nema drugog razloga, i nijedan od ovih koji su navedeni ne poštuju čak ni osnovne potrebe konja. Konji ne trebaju štalu, mi ju trebamo. Čak i gore. Mi činimo naše konje bolesnima. Mnoge prehlade i upale su rezultat toplih štala i pokrivanja. Pokrivamo naše konje kako bi smo spriječili da im naraste zimska dlaka koja im je potrebna za zaštitu. I zbog toga možemo vidjeti pokrivene Haflingere u sred Allgäu –a , u Bavariji…

Nanosimo ozlijede ovim predivnim životinjama, njegujemo ih do smrti, režemo im dugačke dlake na nogama koje ih štite od vlage, režemo im grivu koja im je potrebna za zaštitu, učestalim četkanjem sa tijela im uklanjamo prirodnu mast sa kože koja štiti konja od smanjenja tjelesne temperature. Odižemo im kopita kako ne bi imala kontakt s tlom što je ustvari najbolja prirodna njega za kopita, uništavamo termoregulatorni mehanizam kože pokrivanjem, brijemo im dlaku… Zlostavljamo ih… Činimo naše konje bolesnima… Moramo se napokon probuditi… Moramo uvidjeti da nijedan trošak, čistoća, sijeno do koljena ili alati u raznim bojama neće nikada zamijeniti pašnjak za konja. Samo tamo konj može ostati zdrav i osjećati se kao konj.

Konji imaju prava i imaju potrebe, a mi ih gazimo. Za konja je jedino moguće da živi prikladno za njegovu vrstu, kada se doslovce može osjećati kao konj. Mora se roditi vani, na pašnjaku, u krdu i tamo mora odrasti. Vodeća kobila i pastuh bi se trebali brinuti za njega, trebao bi se igrati i veseliti okolo sa svojim prijateljima, trebao bi iskusiti zamišljene borbe i utrke s njima, trebao bi pobijediti i zadržati svoj status u krdu. Sve ovo potrebno je mladom konju da odraste zdrav, jednako i mentalno i tjelesno… Ovo je prirodno, osnovna potreba i bitan element. Dakle, zašto se ovo ne poštuje? Zašto su ždrebad lišena svojih potreba od prvog dana njihovih života? Zašto se odvajaju od majki sa 6 mjeseci poput pravila?

Najvažniji uvjet za držanje prikladno vrsti kod konja je držanje u krdu predvođenom dobrim pastuhom. Konj kao plaha životinja može se psihički odmoriti i mirovati jedino ako zna da konji sa višim položajem, vodeća kobila ili vodeći pastuh zaštitnik, paze na njih i upozoravaju ih na opasnost, i brane ako je to potrebno. Mladi konj može za to vrijeme smireno pasti, igrati se, drijemuckati ili spavati. Konji koji ovo nikada nisu upoznali, ne mogu to činiti i većinom su vrlo nervozni. Iskustva iz primjera u rezervatu Mustanga nam kazuju kako krdo ne bi smjelo imati manje od 6 konja.

Drugi važan uvjet za držanje prikladno vrsti, koje je ujedno vrlo usko povezano sa prvim uvjetom, je veličina pašnjaka. Potreba konja je trenirati svoju izdržljivost, funkciju svojeg srca i pluća, te regulirati cirkulaciju. Ovo je jedna od potreba koja ga održava zdravim. Pašnjaci su ovdje u Njemačkoj vrlo mali. Više su nalik na zatvor nego na nešto za dobrobit konja. Oh, naravno da je to još uvijek bolje od boksa, to je očigledno, ali nije dovoljno čak ni za osnove. Vrijeme je da promislimo, promjena je pod hitno potrebna.

Pašnjaci bi trebali biti napravljeni na što je moguće različit način, sa stablima i grmljem, brdašcima i udolinama. Trebao bi se protezati neprekidno, barem 1000 – 1500m bi trebalo uvijek biti omogućeno. Samo kako bi imali uvid u primjer kako bi prirodno držanje konja trebalo izgledati da bi se nazvalo držanjem prikladnom za vrstu, ono bi izgledalo ovako: dvadeset do trideset konja sa četrdeset krava na 150 do 500 hektara brdovitoj pustopoljini obraslom drvećem i grmljem, cijelo vrijeme naravno vani. I kada ovo zvuči kao fikcija, onda bi trebao zazvoniti drugi alarm koji pokazuje koliko je naša ideja o dražnju prikladnom za konje fatalna.

Konj je plaha životinja, mora razviti i očuvati svoj impuls za bijegom, svoje reflekse u slučaju bijega, i svoju tjelesnu okretnost na isti način kako i svoje faze relaksacije. Zbog ovog razloga su igre između ždrebadi vrlo važne, ali mnogo važniji su prostrani pašnjaci, koji su dovoljno prostrani da pozovu cijelo krdo da trči čak duže udaljenosti i da održava i koristi refleksima i izdržljivosti.

I zato pitam zašto se ovo ne poštuje? Zašto se ovo ne shvaća? Kada konj izgubi vjeru u svoju mogućnost bijega, tjelesno, zato jer je umoran, zatvoren ili se osjeća zarobljenim, ili psihički, ako je ozlijeđen, šepav, pothranjen ili prehranjen, kronično neizazvan ili premoren, ili zato jer je jahan do toga da svaki pokret znači bol… tada konj gubi volju za životom i hrabrost da se suoči s njim…

Postoje konji koji su uništeni nakon vrlo kratkog vremena uslijed pogrešnog tretiranja. Ljudi na to kažu kako konj izgubi svoju dušu… I zaista, ako pogledamo uokolo, zar postoji išta što može više uništiti dušu, nešto tužnije za opaziti od konja koji se njišu, gutaju zrak ili plaze jezike? Pogledajte te konje! Možemo li preuzeti odgovornost za ovo? Kako možemo dopustiti da se takvo što dogodi? Hoćemo li podržavati to?

Ili… da li ćemo živjeti s poštovanjem prema ovim neusporedivim bićima te im vratiti njihova prava koja imaju rođenjem…

S poštovanjem i ljubavlju…

Maksida Vogt (uz Sadko Solinski)

Kontrahirana kopita

Kontrahirana kopita napisala H. Strasser, Dr. vet. Med. , PhD

Mnogi konji imaju neku vrstu kontrakcije do određenog stupnja; kotrahirano kopito je tako učestalo da je prihvaćeno kao normalno.

Kontrahirano kopito je ono koje se više ne širi uslijed opterećenja težinom, ili u ekstremnim slučajevima postaje uže. Ovo smanjuje absorpciju šoka, sa svim njegovim popratnim efektima na mišićnu i koštanu strukturu. Kontrakcija koči i mijenja način krvnog optoka kroz kopito što ima očiti utjecaj na zdravlje tkiva u kopitu. Ona također preopterećuje srce koje je pola veličine mačkinog srca, kada bi pravili usporedbu s obzirom na veličinu tijela. Poremećaj cirkulacije u koriumu, kao i rezultat izlučivanja proteina (korium kontinuirano izlučuje metabolički protein u obliku kopitne rožine), može dovesti do ozbiljnih posljedica za jetru, bubrege i kožu. Slaba cirkulacija i nefiziološki pritisak na dijelove koriuma također rezultiraju slabom kvalitetom rožine. Kontrahirano kopito nije toliko efektivno u omogućavanju kretanja na različitim vrstama terena koje je konju potrebno, a ujedno je to ono što mi zahtijevamo te mu je potrebno za njegovo psihičko zdravlje – kao životinja koja je u prirodi plijen ima primarnu reakciju da pobjegne u slučaju opasnosti. Najzad, kontrahiranost uzrokuje bol. Tjelesni i psihološki utjecaj jake, kronične boli na bilo kojoj životinji, ne samo na životinji – plijenu, je razoran.

Potkivanje i/ili nepravilno obrezivanje nepotkovanih konja kombinirano sa manjkom potrebnog kretanja ili neodgovarajuće tlo uzrokuju ono što se zajednički podrazumijeva kao “kontrahirano kopito”.

Kod kontrahiranih kopita, kopitna kapsula je postala uža. Sada kopito postaje čak uže dok je opterećeno težinom umjesto da se širi. Ovo svrši pritisak na krvne žile, živce, kosti, hrskavice, tetive i ligamente koji su u sastavu kopita. Ovo dovodi do stlačivanja i upale prednjeg postranog lamelarnog koriuma, potplatnog koriuma, i dijelova kopitne hrskavice. Kontrahirane pete također uzrokuju bolno stlačivanje petnih jastučića.

U pokušaju da se riješi boli, konj pokušava rasteretiti stražnje područje kopita, te kopitna kost stoji strmije. Ovo preopterećuje prednja područja koriuma i prednji rub kopitne kostivrši pritisak na potplatni korium. Protok krvi kroz potplat je smanjen i kao rezultat proizvodena rožina je loše kvalitete. Zbog manjeg opterećenja težinom na pete, pritisak na peti je smanjen; ona raste brže, čineći kopito i dalje strmijim. Takva promjena u kutu kopita također zahvaća tetive, zglobove i ligamente.

Nakon uklanjanja potkova, ove promjene očituju se u obliku boli, jer kada se protok krvi ponovno uspostavi u kopitu, živci se regeneriraju i prijavljuju štetu koja postoji već kroz dug period.

Pošto cijeli lamelarni korium može biti upaljen, rotacija kopitne kosti se mora podrazumijevati. Koliko kopito odstupa od forme normalnog, zdravog kopita, toliko je ovo bolnije. Konj hoda neprirodno, oprezno ili šepa.

Kopita se moraju učestalo obrezivati, na način koji omogućava kopitnoj kapsuli da se širi. Upaljena kopita pogotovo moraju uredno pumpati, tj. ona imaju potpunu potrebu za konstantnim pokretom, noću i danju. Dok se upala ne smiri, konj bi se trebao držati na ravnom tlu ili na pašnjaku, pošto su vibracije dodatno bolne i usporavaju zacijeljivanje. Vlasnik konja mora pokazati razumijevanje za konja u ovom periodu i suzdržati se od jahanja ili uprezanja na neko vrijeme.

Kontrahirana kopita su ozbiljan i složen problem. Preoblikovanje kontrahiranih kopita u zdrava, prirodna kopita može potrajati tjednima, mjesecima ili godinama. Okvirno vrijeme zavisi od individualnih uvjeta i štete koja trenutno postoji.

Kontrahirana kopita:


Normalna ne kontrahirana kopita domaćeg konja:

Academia Liberti na Youtube

http://www.youtube.com/user/AcademiaLiberti

Akademija ponosno predstavlja svoj prvi kratki video na kojemu su Maksida Vogt i njezina prijateljica Hera.

Nadamo se da ćete uživati u gledanju, isto koliko smo mi uživali u kreiranju istoga!

Potkove u potpunosti nemaju opravdanja

Objavljeno kao “Viewpoint” članak u časopisu “Journal of Equine Veterinary Science, srpanj 2004, p266.
Volume 24, Broj 7 i reproduciran ovdje uz ljubaznu dozvolu Dr. Roberta Cooka.

“Sve uitinu nove ideje” rekao je Alfred North Whitehead, “imaju određen aspekt budalaštine kada se predlažu prvi put”. Slično upozorava i stara medicinska izreka, “Današnja besmislica je sutrašnja sveopća misao.” Nadam se da će Dr. Steve Dicks (JEVS, p 98, Ožujak 2004) živjeti dovoljno dugo kako bi svjedočio "sutra" i iskusio pokajanje što nije vidio ono što dolazi. Broj konja bez potkova će se povećati, jer ovaj prosvijetljeni konjički pokret neće nestati. Veterinar ne bi trebao biti iznenađen ako nauči, ako konji nisu u pritvoru 23 od 24 sata, i ako na njihove noge nisu neprestano pričvršćeni metali, velik broj ozbiljnih, učestalih i prethodno neukrotivih problema mogu se riješiti. Veterinar koji je predan za dobrobiti konja trebao bi svakako srdačno prihvatiti ovakve dobre vijesti.

U napadanju moje potpore za nešto što on smatra jednom budalaštinom, Dr. Hicks ne uspijeva prepoznati, kako sam u djelovanju kao svjedok pravovaljanosti istraživanja Dr. Strasser, ja samo glasnik. Dr. Hicks ne želi čuti poruku. Umjesto toga, kao u unakrsnom ispitivanju u vijećanju koje je suočeno sa branjenjem potpuno neobranjivog slučaja, on bira pokušati uništiti moj kredibilitet kao svjedoka. Ali, čak i ako uspije, to neće zaustaviti zvuk neokovanih nogu koje će postati sve upornije i upornije. Barefoot pokret je već sakupio dovoljno sile kako bi osigurao svoje napredovanje, zahvaljujući jednom hrabrom veterinaru u Njemačkoj koji je također gost onih koji su se opredijelili za to diljem svijeta. Činjenica da su metode Dr. Strasser uspješne u rehabilitaciji konja sa navikularnim sindromom i laminitisom, dosad dva čuvena nepokoriva problema, dokazuju njihova načela.

Ipak, svjestan sam kako mnogi veterinari, čak i većina, dijele mišljenje Dr. Hicksa kako današnji konji ne mogu raditi bez potkova. Ali mišljenje kako nešto nije izvedivo nema težinu kada dokazi pokazuju da je to već izvedeno. Dr. Hicks ovo može otkriti i sam ako posjeti http://www.thehorseshoof.com/ i mnoge druge web stranice. Za one koji nisu poput čovjeka koji je rekao “Ne gnjavite me sa činjenicama, moj um je već odlučio”, kažem …molim vas pročitajte činjenice. Tijekom nekoliko godina barefoot konji ostavili su jak dojam svojim radom u disciplinama poput endurance utrka na 100 milja. Ovo je činjenica i jasna je kao sunce.

James Lovelock smatrao je da je potrebno 40 godina kako bi velika znanstvena ideja postala prihvaćena. Dr. Strasser jer razvijala svoje ideje na konjskim kopitima tijekom proteklih 20 godina. Zahvaljujući izdavanju njezinih prvih dviju knjiga prije šest godina, velik broj vlasnika konja koji shvaćaju, već su oslobodili kopita svojih konja i poboljšali rad. Moglo bi potrajati narednih 30 godina dok se većina vlasnika konja ne prilagodi i prihvati ovo, tako da sadašnja generacija veterinara neće odmah biti stavljena postrance što se tiče njege kopita. Ali, njihova se edukacija ne bi smjela odgađati. Veterinar koji govori kako barefoot konj ne može raditi je poput inžinjera koji govori kako bumbar ne može letjeti.

W. Robert Cook, FRCVS, PhD.
Profesor Kirurgije Emeritus
Tufts University, School of Veterinary Medicine

Poziv svim ljubiteljima konja!

Academia Liberti poziva sve konjare i organizatore natjecanja po cijelome svijetu da dopuste upotrebu oglavine bez žvale u natjecanjima.

Svi organizatori koji dopuštaju oglavinu bez žvale (bitless bridle) i podržavaju njezinu upotrebu, molimo pišite nam na e-mail:
office@academialiberti.de. Vaše ime će se pojaviti na našim blogovima u cijelome svijetu.

FEI neće više biti u stanju ignorirati ono što veliki broj konjara smatra da je dobro za njihove konje. Konjari stvaraju pravila i odlučuje što je najbolje za njihove konje.

Molimo Vas iskoristite ovu moć.

Jednostavna administrativna reforma kako bi se smanjile nesreće u konjičkom sportu

31 listopada 2008., tijekom godišnje konferencije udruge Certified Horsemanship Association održane u Kentucky Horse Parku, Dr. Robert Cook, veterinarski istraživač, demonstrirao je važnost dobrobiti i sigurnosti konja i ljudi.

Demonstracija je bila u obliku znanstvenog eksperimenta u prisustvu svjedoka. Četiri volontera, od kojih su svi bili certificirani instruktori jahanja od CHA, jahali su četiri konja koja su bila ponuđena od njihovih vlasnika za ovu priliku. Četverominutni test u obliku vježbe bio je prvi izvršen sa oglavinom sa žvalom (jednostruko lomljena preklapača). Odmah nakon toga, isti par konj/jahač ponovili su test koristeći oglavinu bez žvale (bitless bridle). Prije ove demonstracije, nijedan od konja nije nikada bio jahan sa oglavinom bez žvale (bitless bridle). Ponašanje i performans konja su bili ocijenjeni i snimanje na video vrpcu nadopunilo je “laboratorijsku bilježnicu”.

Nezavisni sudac ocijenio je test pomoću skale od 1 do 10, svaku od 27 faza ovoga testa. Prosječna ocjena sa žvalom bila je 37%, a bez žvale (bitless) 64%. Bilo je otkriće za vlasnike konja, jahače i gledaoce da se tako značajno poboljšanje može postići u četiri minute uklanjanjem žvale i zamjenjivanjem iste bezbolnom metodom komunikacije. Ekperiment je također demonstrirao kako je tranzicija sa oglavine sa žvalom na oglavinu bez žvale trenutna.

Rezultati daju slijedeći dokaz potrebe za prihvaćanjem zahtjeva za promjenu pravila kako bi oglavina bez žvale (bitless bridle), sigurnija i humanija metoda komunikacije nego žvala, postala dostupna kao opcija za natjecanje. U proteklih deset godina, oglavina bez žvale (crossunder bitless bridle) temeljito je ispitana na konjima svih tipova, temperamenta i stupnja školovanja; od jahača svih dobi i sposobnosti; u skoro svakoj disciplini; i uslijed raznih uvjeta, u cijelome svijetu. Znanstveni, humanitarni i praktični konjarski razlozi za pružanje ovakve opcije su nesavladivi. Ova opcija ne bi trebala biti odbijena na temelju tradicije. Žvala je izum Brončanog Doba. Konjari sada imaju bolji način za komunikaciju sa glavom njihovih konja. Upotreba žvale je otponac za preko 100 negativnih ponašanja i uzrokuje 40 različitih bolesti.

Članovi pony klubova, nacionalnih konjički federacija, internacinalne konjičke federadije (FEI), i rukovodioci utrka su pozvani da prihvate neophodni zahtjev za mijenjanjem pravila kako bi pravila, u svim disciplinama, prihvatila povijesni napredak u vidu dobrobiti i sigurnosti za konja i jahača. Kraljevska Nizozemska Konjička Federacija (Royal Dutch Equestrian Federation KNHS dopustila je oglavinu bez žvale (bitless) za dresuru i za određena natjecanja u vožnji fijakera. Južnoafrička Nacionalna Konjička Federacija (South African National Equine Federation, SANEF) lansira probni godišnji projekt kako bi se odvojila natjecanja u dresuri bez žvale, koji starta 2009. Mnogo patnji, mnoge nesreće i gomila bolesti mogu se izbjeći, ukoliko bi ostale federacije slijedile njihov primjer i upoznale ovu jednostavnu administrativnu reformu.

Članovi odbora sada imaju šansu.

Potez olovkom učinit će da konji zaplešu.

Za dodatni dokaz posjetite http://www.bitlessbridle.com/ ili kontaktirajte Roberta Cooka FRCVS, PhD, Professor of Surgery Emeritus, Cummings School of Veterinary Medicine, Tufts University, Massachusetts, USA; Chairman, BitlessBridle Inc. Present adress: 206 Birch Run Road, Chestertown, MD 21620 USAEmail: drcook@bitlessbridle.com
Telephone: (443) 282 0472

Naši zaštitnici

Veliko nam je zadovoljstvo izraziti dobrodošlicu Dr. Hiltrud Strasser, Dr. Robertu Cooku i Dr. Edwardu de Beukelaeru kao zaštitnicima Academie Liberti. Vrlo jako cijenimo rad i posvećenost ovih istaknutih i značajnih znanstvenika, te smo vrlo sretni što stoje kraj nas za potrebne promjene u svijetu konja, protiv zlostavljanja konja u konjičkom sportu, za držanje životinja u uvjetima adekvatnim za tu vrstu, za mijenjanje užasnih okolnosti u kojima se konji drže i koriste.

Čast je imati ih među nama.

Peticija za dopuštanje oglavine bez žvale (Bitless Bridle) u natjecanjima

Dragi prijatelji,

Željeli bi smo svratiti vašu pažnju na peticiju za dopuštanje oglavine bez žvale (bitless bridle) u natjecanjima. Iako akademija ne podupire korištenje konja u sportu, ona podupire inicijative kako bi se smanjila patnja u konja vođenjem kampanja da se uklone žvale iz usta konja i potkove sa konjskih nogu.

Tekst peticije je ispod preveden. Nadamo se da ćete poduprijeti ovu kampanju potpisivanjem na linku ispod:

http://www.thepetitionsite.com/1/allow-bitless-bridles-in-usef-rated-competitions

“Dopustite oglavinu bez žvale (bitless bridle) u USEF natjecanjima

Dok su žvale bile glavni dio opreme za kontroliranje konja stoljećima, moderna vremena su donijela mnoge nove načine za komuniciranje sa konjima koji ne zahtijevaju žvale i nacionalna i internacionalna konjarska tijela ne bi trebala zaostajati za novim vremenima. Mnogi ljudi ne trebaju žvale kako bi radili sa svojim konjima i od njih se ne bi trebalo zahtijevati da ih koriste u natjecanjima, pošto su oni pronašli bolji način za sebe. Prikupljenost bi trebala biti slobodna i ne prisiljena žvalom, te je stoga učiniti žvalu neophodnom po pitanju komunikacije i prikupljenosti kontradiktorno idealima educiranja konja. “

Hvala vam!

Dobrodošli u Academiu Liberti

Academia Artivm Didacticvm Eqviorvm in Liberti (Akademija umjetnosti podučavanja konja na slobodi) je jedna neprofitna organizacija.

Naš cilj ovdje je okupiti najnaprednije konjare u svijetu koji će zajedno s nama težiti ka mijenjanju okolnosti u kojima se drže konji u današnje vrijeme, te također ka osobnom razvoju i edukaciji kako bi smo bili u stanju vidjeti konja kao svjesno, inteligentno biće koje strašno pati kroz način na koji se drži i koristi od strane čovjeka. Konji su plemenite životinje te ih je zbog toga vrlo lako zlostavljati. Naša je odgovornost da se razvijemo u bolje osobe koje neće koristiti svoj položaj kako bi zlostavljali druga bića, nego kako bi poštovali prirodu i život. Dužnost svakog od nas je da se razvijemo u bolju osobu koja ne mora zadovoljavati svoje želje na štetu drugog bića. Dužnost svakog od nas je da se razvijemo kako bi smo imali jedan ispunjeni život i kako ne bi težili ka svojem osobnom profitu ili položaju što je često u ovome svijetu, već kako bi dosegli drukčiju svjesnost koja nam olakšava da naučimo kako postići ovo u našem životu osobno i nadalje, kako bismo naučili kako je to davati bez očekivanja i kako bi uspjeli iskusili nagrade života za jedan ovakav stav.

Ne želimo samo grebati po površini, već ukloniti uzroke patnje konja u našem svijetu. Gotovo svi konji se drže kako bi služili čovjeku na ovaj ili onaj način. Ljudi žele raditi nešto sa konjem… želje su različite i zavise od stupnja razvitka pojedinog čovjeka…ali svi imaju tu želju. Samo ako smo u stanju početi razmišljati u jednoj potpunoj drugoj dimenziji, samo onda ćemo se moći razviti i ne koristiti (zanemariti) konja na ovaj način.

Ovo je glavna težnja ove Akademije… pomoći ljudima da dođu do više svjesnosti, kako bi bili u mogućnosti živjeti u harmoniji, kako bi se opustili. Kako bi bili jake i pouzdane osobnosti.

Mi ne želimo imati sljedbenike, već bi više voljeli ovdje imati ljude koji misle i donose svoje zaključke, koji su u stanju sami donijeti odgovarajuće odluke i stajati iza njih bez osuđivanja.

Zdravlje konja je za nas prioritet i ono stoji prije svake čovjekove želje za bilo kakvom vrstom performansa ili rezultata koje čovjek želi postići. Podržavamo optimalno prirodno držanje konja, što je prirodnije moguće. Konju se mora omogućiti da živi u uvjetima prikladnim za njegovu vrstu te da se osjeća kao konj.

Academia daje opsežno znanje o naprednom držanju konja, njezi kopita i obrezivanju, anatomiji i fiziologiji, zubarstvu, povijesti, samorazvoju, Haute Ecole elementima itd.

Znanje Akademije je besplatno. Ne tražimo novac nego poštenje, samoodgovornost i napredno razmišljanje.

Academia je osnovana na slobodnoj volji konja i čovjeka, prijateljstvu, ljubavi i slobodi izbora koja je dana konju. Konje učimo elemntima Haute Ecole od osnova.

Nadamo se i veselimo misaonim razgovorima i razmjeni iskustava kako bismo se razvijali i učili i težili ka istom cilju.