Da li oni znaju?

Jamie Joling za Academiu Liberti

Da li oni znaju da smo mi više od same definicije? Da li znaju da su naša osjetila visoko specijalizirana? Da li oni znaju da smo mi inteligentni i radoznali? I da li oni znaju kakve effekte imaju na nas? Na naša tijela, naše zdravlje, naše emocije, naš duh? Da li oni znaju da mi nismo broj, imovina, ili alat?

Da li ste ikada zastali i pogledali svijet kroz oči svojega konja? Da li ste se ikada pitali što bi vas oni mogli pitati? Da li ste ikada razmišljali o njihovim biološkim potrebama i željama? Jeste li ikada učili znanost o konjima? Zašto su božanski stvoreni kao prava remek-djela koja oni jesu?

"Da li oni znaju?'Čovječnost Kroz Oči Konja" od Catherine Scott predivno je napisana i ilustrirana knjiga koja bi mogla odgovoriti na neka od ovih pitanja. Knjiga napisana u nadi kako će otvoriti ljudske umove znanosti, jednako kao i prema emocijama konja. Pogledati naše tretiranje konja kroz njihove oči, i kroz ovo, otvoriti umove ljudi ka cijeloj prirodi i načinu na koji se odnosimo prema njoj. U nadi da će ljudi razumjeti, ne pomoću sredstava osude ili slijepog pokoravanja, već pomoću pravog razumijevanja koje stvara osobnu odgovornost i brigu za planet, jednako kao i za sve njegove stanovnike.

(Click the image to view and order the book)

Ova knjiga je napisana za konje. Konje koju su porobljeni od nas. Odrastanje i učenje kako su konji za korištenje i da moraju imati posao, a kasnije u životu učenje što im je to korištenje činilo (na toliko mnogo razina) bio je težak pogled u stvarnost, ali kroz ovo se na svjetlo donijelo još mnogo spornih pitanja. Sve kreće od onoga što je u nama. Kroz znanost, duh, osjet i emocije, mogo stvari su postale jasne. Svijet izgrađen na lažima i pohlepi postao je proziran.

Ovo je odvelo ka dubljoj svjesnosti o onome što se događa sa našim izvornim divljim konjima. Mustanzima. Što znamo o mustanzima? Iskreno, ne mnogo. Kada čitamo kroz informaciju koja se tamo nalazi, koliko je od toga zapravo točno? Koliki broj ljudi ih zapravo može "osjetiti"?

Otići i biti sa divljim konjima, gledati i promatrati ih u njihovom slobodnom i prirodnom domu je događaj koji vam promijeni život. Za mnoge, život nakon toga više nije isti. I onda saznanje da su svakodnevno, od strane onih koji su se zakleli da će ih štititi, nasilno oteti iz njihovih domova i obitelji, voženi miljama i miljama u letećim zvijerima napravljenima od strane čovjeka. Uzeti iz njihovih domova bez obaziranja na njihove proteste, žigosani, cijepljeni, ubijeni, prodani i usvojeni. Sav život im je uklonjen u trenutku. Što onda radite? Kako to možemo promijeniti?

Postoje neki koji se trude. Oni se trude osiguravajući sigurno utočište za one koji su silom izgubili prirodno zaslužena prava. Postoje oni koji osjećaju kako će hvatanjem ljepote i živosti poput divljeg konja na fotografijama, ukazivanjem na činjenice i promatranja bez razmišljanja i podizanjem svjesnosti pomoći. I to ne samo pomoći konjima, nego također i "nama". Jer, dok ne postanemo otvoreni i živi, nećemo to moći vidjeti.

Catherine Scott i DreamCatcher Wild Horse & Burro Sanctuary dijele isti pogled na ova veličanstvena stvorenja. Jedan koji uključuje njihovu slobodu i kvalitetu života, kao konja. Jedan koji želi dijeliti njihovu ljepotu i milost sa drugima. I zbog ovog razloga, Catherine je napravila dnevni Planer i Časopis sa Dnevnikom Skica u kojem se nalaze njezine fotografije divljih konja. U Planeru nalaze se fotografije od zaštićenih i još slobodnih divljih konja u DreamCatcher Wild Horse & Burro Utočištu, smještenom u sjevernoj Kaliforniji oko 25 milja od Twin Peaks divljeg doma za konje. Također i Časopis i Dnevnik Skica sadrže fotografije divljih konja u njihovom izvornom domu, u objektima u kojima se drže, i u DreamCatchers'u. Oni također sadrže inspirirajuće citate i prazne stranice sa skicama kako bi ohrabrile pojedinca da ode u prirodu, otvori se i osjeti slobodnim.

"Sloboda znači da nesmetano živite svoj život koji ste odabrali. Sve manje je oblik ropstva." - Dr. Wayne Dyer

(Click the images to view and order)

"Učinite nešto lijepo... netko bi vas mogao oponašati."

Planer, Časopis i knjiga su napravljeni kako bi podigli svjesnost o odnosu prema konjima, te kako bi pomogli podržati divlje konje i Dream Catcher Wild Horse & Burro Sanctuary.

Atipična miopatija ili jedna od posljedica nedovoljnog hranjenja konja pogođenih ovom bolesti?

napisala Maksida Vogt
prevela na hrvatski Marija Đidara

U zadnje dvije godine pojavile su se vijesti o ovoj bolesti koja se širi i pravi paniku među vlasnicima konja. Čini se da konji misteriozno umiru na pašnjacima. Ima prijavljenih slučajeva u Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Engleskoj. 90% konja koje zadesi ova bolest umiru i nitko ne zna o kojoj misterioznoj bolesti govorimo. Jedina stvar koja povezuje ova uginuća sa ovom bolesti jest da konji uglavnom oboljevaju u jesen, te da ona uglavnom zahvaća vrlo mlade ili vrlo stare i slabe konje (ali ne sve), te konje pod stresom u treningu. Također, pašnjaci na kojima su konji bili su ogoljeni i to godinama.

Jedini profesionalni savjet koji su uplašeni vlasnici konja dobili, bio je da zatvore svoje životinje u štalu. Također se spominjala vakcinacija kako bi se životinje zaštitilo od ove bolesti. Postavlja se pitanje kako se životinje mogu zaštititi od bolesti, ako se nezna od čega i odakle ona dolazi. Isto tako postoje velike količine izvješća koja potvrđuju štetno djelovanje vakcina na zdravlje ljudi i životinja, pa je stoga upitno da li je to pravi način medicinske njege.

Konj koji su pogođeni atipičnom miopatijom mogu pokazivati simptome kao što su pojačano znojenje, trzanje mišića, slabost, akutno uništavanje mišića, tamna mokraća, nevoljkost da se miču, nemogućnost stajanja, nemogućnost žvakanja i gutanja, otežano disanje, i smrt nakon 12 - 72 sata usljed kolapsa kardiorespiratornog sustava (srce i pluća). Simptomi boli razlikuju se od konja do konja, neki pokazuju znakove jake boli, a neki ih uopće ne pokazuju. U početnim stadijima simptomi mogu sličiti simptomima kolike.

Ali, ova bolest nije ništa novo. U Engleskoj je bilo 1976 takvih slučajeva još od 1939. godine. Godine 1984. ovoj pojavi dodijeljeno je ime Atipična Miopatija.

Dr. vet. med. Uwe Hörügel sa Saxony Animal Epidemics Instituta u Njemačkoj pomno je istražio ovo pitanje i došao do sljedećih rezultata:

Atipična miopatija je najvjerovatnije toksični poremećaj metabolizma mišića "pašnjačkih" konja u Europi i Sjevernoj Americi. (pošto bi se svaki konj po svojoj prirodi trebao držati na pašnjaku, ovo je pomalu uznemirujuće) U jesen 2009. u Europi bio je 371 prijavljeni slučaj, a u proljeće 2010. bilo ih je.

Čini se kako su konji obolijevali po vjetrovitim danima, pogotovo konji koji su u stresnim situacijama poput treninga, transporta ili koji su imali oslabljen imunološki sustav. Također u skoro svim slučajevima konji koji su se razboljeli bili su na vrlo opustošenim i fekalijama zagađenim pašnjacima, u čijoj blizini je raslo bjelogorično drveće (javor). Vrlo često, listovi javora zahvaćeni su gljivicom imena Rhytisma acerinum, također poznatom kao Katranasta pjegavost lišća javora. Ovo također mogu potvrditi opažanja Dr. Renate Venselow i Silke Dehe 2009. godine, koja pokazuju povećan rast velikog javora što je rezultiralo povećanom pojavom sjemena i mladica. Prema Dr. Venselow, sjeme i lišće mogu imati velike koncentracije toksičnih amino kiselina, što bi npr. dovelo do smrti u pačića u roku od par sati. Jedan od toksina u ovom lišću je hipoglicin, koji je također otrovan za ljude. Hipoglicin je aminokiselina koja postaje otrovna nakon konzumacije i ljudi koji se njome otruju pokazuju iste simptome kao i konji sa Atipičnom Miopatijom. U americi postoje takovi slučajevi konja kao što je opisano, koji su se pojavili nakon konzumiranja listova crvenog javora.

Gorski javor (Acer pseudoplatanus), cvat, lokacija: Marburg, Hesse, Njemačka

Kada je analizirana trava sa zahvaćenih pašnjaka, ispostavilo se da ima vrlo malo probavne energije ili nutrijenata, dok konji nisu imali ponuđenu dodatnu hranu. Ovo znači da su samo ispašom konji mogli unijeti jedino trećinu energije koja im je potrebna za preživljavanje. Ovo znači da im je organizam već pozamašno bio u negativnom energetskom balansu, te kako bi se to izbalansiralo, konji su trebali dobiti najmanje 4 kg čiste zobi po danu.

Ako zbrojimo zajedno sve ove činjenice, tada možemo doći do objašnjenja zašto su se ovi konji razboljeli, pogotovo nakon vjetrovitih dana, pošto vjetar može otpuhati javorovo lišće i sjeme u takve pašnjake gdje su ih konji pojeli u naporu da dobiju nutrijente koje njihovo tijelo treba. Lišće javora ima sladak okus zbog probavnog meda koje ostavljaju lisne uši, što ih čini privlačnijima životinjama. Mlade konje koji nisu razvili jak imunološki sustav ovo svrstava u zahvaćeniju skupinu, isto kao i stare konje čiji je imunološki sustav oslabljen. Konji u treningu ili transportu su pod stresom, a oni konji koju su pod stresom lakše obolijevaju iz nekoliko razloga. Ispitivanjem konja koji su bili u istom krdu, a nisu oboljeli, ispostavilo se kako su imali promijenjenu koncentraciju jetrenih i mišićnih enzima u krvi, što znači da su vjerojatno i oni došli u kontakt sa toksinom te su ga konzumirali, samo što je njihov imunološki sustav bio dovoljno jak da spriječi nastajanje bolesti.

Kako bi se konjima pomoglo da ostanu zdravi, nije preporučljivo zatvarati ih u štalu, pošto im to nevjerojatno šteti zdravlju. Konji bi se trebali držati na dovoljno velikim pašnjacima sa kojih bi se trebala uklanjati balega i lišće javora. Konjima bi također trebalo biti omogućeno dopunsko hranjenje sa hranom poput kvalitetnog sijena i cjelovite zobi, te ne bi trebali biti prepušteni opstanku od same trave. Konji koji su uključeni u posebne aktivnosti trebali bi konzumirati dodatne količine zobi. Svi konji bi trebali biti opskrbljeni mineralima, ponuđenima na izbor u njihovoj prirodnoj formi.

Vrlo je mala vjerojatnost da bi konji jeli javorovo lišće u tolikim količinama koja bi im naškodila, da nisu u negativnom energetskom balansu. Faktor stresa je također bitan jednako kao i zdravo stanje imunološkog sustava. Za jednog zdravog konja nije problem hranjenje čak i otrovnim biljkama do određene mjere kao što se vidi iz primjera. Ovo je rezultat faktora koji utječu na to koja će životinja oboliti, a koja neće. I ovo je slučaj sa većinom bolesti s kojima se susrećemo.

Još jedan faktor koji uistinu može utjecati na konjev izbor hrane je držanje neprikladno za vrstu. Kada se ždrebad oždrijebi u boksu, i kada se u njemu drži u tako mladoj dobi, ona mogu razviti poremećaj koji se odnosi također i na kopita, lokomotorni sustav i socijalno ponašanje. Ovo su činjenice s kojima se moramo suočiti. Postoji više točaka o današnjem držanju i rukovanju s konjima o kojima bi se trebalo ponovo razmisliti. Živimo u vremenu u kojem bi prirodno držanje konja na velikim pašnjacima sa zaklonom trebalo podrazumijevati.

Referenca

http://www.tsk-sachsen.de/index.php/pferdegesundheit/kontaktpferd